Moj internet dnevnik
Red army
Blog
petak, veljača 2, 2018
Velika je nervoza u novosadskoj Banovini. Tamošnji glavni stanar je u očajnom stanju, sve više se trza. Utučeno šeta hodnicima, ne kontaktira sa zaposlenicima kojima je šef.

Ne prima ni posjete "razdraganih" građana. Nema vremena ni za sve ono što za što bi trebao imati vremena. 

Čak je i mobitel isključio. A svojem je vozaču naglasio da se nikako ne javlja kada na mobitelu vidi pozivni broj Budimpešte.

Nemože se snaći u onome što ga je snašlo.

Iako je prije zadnjih izbora nogama i rukama pokušao odbiti položaj na koji je gurnut. Svesrdno se nadao da će ga sudbina zaobići i da će iz prikrajka partijske sjene upravljati događajima u zemlji koju nije shvatao, a pokazat će se kasnije ni volio.

Izbori koje su svestrano pomogli određeni pomoćni krugovi iz beogradske ćaršije i koji su prema svim podacima koštali njegov SNS desetak milijona evra. Dok je njemu kao čovjeku koji je imao određenih ambasada u Beogradu.

Poznat po svojim žestokim stavovima o nacionalnom pitanju, sakriven u nekoj mirnoći koja je davala privid uljuđenosti sredine iz koje je ponikao, već davno se našao na "radaru" onih koji su pratili situaciju u sredini kojoj je djelovao.

Njegov šef, a izgleda i prijatelj Aleksandar, uzdao se u to da taj "povučeni" intelektualac nema velikih ambicija u politici i da stoga nije prijetnja njegovim planovima.

Ukratko, djelovao je kao najpovoljniji izbor za šefa lokalne administracije u AP Vojvodini.

Držalo se, a to je bio stav i nekih ljudi oko Aleksandra da se taj neće buniti niti puno tražiti za domovinu koju je, sada je jasno mrzio iz dna duše.

Kao domaći izdajnik, on je stoga poslužio svrsi.

Došao je na funkciju sa koje je mogao se prometnuti u nešto više od pukog izvršitelja volje beogradske čaršije. Mogao im je pokazati da ima snage i kičme da brani barem vlastito dostojanstvo.

Umijesto toga taj je politički tragač, kako smo vam opisali danas u depresiji.

Na ulicu više ne smije izaći jer ga svi psuju. Djeca mu se rugaju, a ljudi sve češće izlaze na ulice da bi iskazali svoje protivljenje politici koju provodi.

Možda vam je svima jasno o kome se radi. Ali da ne budete u dilemi, navest ćemo da se radi o predsedniku vlade AP VOJVODINE, Miroviću.

Taj izrod je sve ono što je vrijedilo u Vojvodini pokušao omalovažiti. No kada je naletio na zid koji je ubrzano nastao protiv četnika i ljotićevaca, kojih je on bio dio, počelo je povlačenje.

A kada je iz Njemačke i Austrije stiglo propitivanje njegova popuštanja uzurpaciji vojvođanske zemlje, kao i imovine za koju su oni bili zainteresirani, stao je.

Nakon što je propustio osuditi djelovanje dijela SPC u Banatu, zbog čega su se pogoršali odnosi sa Rumunjskom, tradicionalnim saveznikom Srbije, a u prvom redu Vojvodine, izgubio je kompas.

Pritisnut lojalnošću prema Beogradu, te činjenicom da bez suradnje sa okruženjem može ostati i bez glave, počeo je solirati u vanjskoj politici.

Kreće uspostava odnosa sa dijasporom po evropi. Značajno je da se stupa u kontakt prvo sa Austrijancima i Švabama porijeklom iz Vojvodine, a potom sa svim ostalima. 

Na takvu politiku Aleksanar je odgovorio zatvaranjem priljeva sredstava za AP Vojvodinu. 

Ni sedam godina od promjene ustava Srbije, pokrajna nije ostvarila zagarantiranih sedam odsto udjela u republičkom budžetu. Iako ga puni sa preko trideset pet odsto.

Iz portfelja pokrajne izuzimaju se veliki sistemi, značajnija poduzeća, prometni koridori, ukidaju željezničke pruge.

Mirović na to kada je trebao reći nije rekao ništa.

Sada kada su na red došla Pozorišta i biblijoteke po mjestima u Vojvodini, duboko se zavukao u Banovinu i ne izlazi iz nje.

Nemože, jer je to za Mađarsku postala crvena krpa, a o svemu su se raspisali i posnimili svijetski mediji.

Stanje sa manjinama je posebno pitanje, no ono i nije čisto njegov resor. Jer i tamo gdje je pokušao braniti neka manjinska prava bio je izdan od svojih.

Mirović je stoga personifikacija kako je povijest Vojvodine puna prevara. 

Počev od dana kada je "prisajedinjena" Srbiji. Do danas kada joj ta Srbija negira posebnost preko izbora koji su bili ukradeni, sa čovjekom koji nije htio vladati, a danas se nalazi u poziciji da će mu se sutra suditi za izdaju. Kao što će ga vojvođanska povijest zapamtiti kao petokolonaša i suradnika okupatora.

Mirović se još može i spasiti te sudbine, samo ako jasno od Beograda preuzme sva obilježja državnosti zemlji na kojoj je rođen. Mada bi to moglo značiti izazivanje sukoba sa južnim susjedom. Koji u sadašnjoj situaciji nastoji preveslati samog Mirovića pregovorima sa Zagrebom.

redarmy @ 14:26 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
86296
Index.hr
Nema zapisa.