Moj internet dnevnik
Red army
Blog
nedjelja, travanj 22, 2018
Situacija oko i sa Vojisalvom Šešeljem eskalira.

Njegove najave da će pohoditi Hrtkovce, i tamo počiniti ono što navodno iako je za to presuđen nije počinio, pokazuje dvije bitne stvari.

Prva je, u slučaju Hrtkovaca bila je uključena i Hrvatska preko vojno sigurnosne službe, kojoj je Šešelj bio suradnik od početka sukoba na prostorima bivše SFRJ. 

On iako se deklarirao kao Srbin, sa Srpstvom je bio u vezi kao što je ljeto povezano sa snijegom. 

Ono što je on mogao i znao da manipulira masama, pokazalo se kao prava stvar u trenutku kada je to nekima u Hrvatskoj bilo najpotrebnije.

Jer, Šešelj je projekt koji je trebao i koji je pomogao etničko čišćenje pravoslavaca sa prostora sadašnje Republike Hrvatske. U svim operacijama u kojima su pravoslavni bili prisiljeni napustiti svoja ognjišta veliki je potpis tzv.vojvode i po osobnom priznanje hrvatskog četnika. 

Kad pogledamo njegovo djelovanje kroz vrijeme, a zadržimo se samo na Hrtkovcima, vidjet ćemo kako mu taj scenario nije prošao na nizu drugih etnički čistih nesrpskih sredina u Vojvodini, pa čak i onih gdje su Hrvati apsolutna većina.

Zašto je to tako, treba tražiti u činjenici da mu se pored lokalnog stanovništva suprostavila i tamošnja država, ali i da je  sa kretanjima devedesetih i u Vojvodini ostalo manje onih koji su nacionalizma prigrlili kao svoju vjeru, iako su živjeli i odrasli u sredini koja je multietnička od svog postanka.

Za operaciju Hrtkovci Šešelj je primio oko 242 hiljade njemačkih maraka, a to mu je trebalo uz pomoć nekih iz sela dati potreban zamajac za početak humanog preseljena.

Druga je, potreba da se prikrije ono što se stvarno događa u dvije susjedne zemlje. Da se sklono pogled javnosti sa bijede života u Srbiji, a naročito u Vojvodini, ali i u Hrvatskoj. Na njenom istoku su ljudi tretirani kao stoka, koja jedii izlaz vidi u odlasku.

Pri čemu više ne odlazi samo pojedinci već ćitava naselja, pa tako komunalna infrastruktura propada, a razvoj je u stalnom padu. 

Ne odlaze pri tome više samo pripadnici Srpske nacionalne manjine, već čak i Mađari na koje se obrušava "pravedni" gnjev dojučerašnjih susjeda, jer eto i oni su krivi što su prihvatali nešto što se događalo prije dvadesetak godina, te ne pokazuju dovoljna entuzijazma u etničkom zaglupljivanju koje provodi Penava kao očit primjer hrvatskog političara.

A što se tiče samih Hrvata kao većine, njima se ne mili ostati u gradovima i selima koji imaju problem od vode do doktora. Gdje se ne može normalno bez osobna vozila doći od točke a do točke b.

Stoga je sve što je prostalo nakon etnikčkog čišćenja puki očaj i sagledavanje vlastite nemoći da se prizna kako se sve dogodilo u pravcu "pale države", koju jedino činjenica da je članica NATO i EU drži među živima.

O svemu ovom svjedoče i potezi hrvatske Vlade i njezinih ministarstava, koje sa očajem potežu za rukav EU fondove kako bi im otamo stiglo ono što sami nemogu zbog sveobuhvatne krađe provesti.

Jer, kolika je briga o jednakosti građana kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji vidi se po stanju javnih građevina, radu kulturnih ustanova i ponajviše po pristupačosti tržištu onih koji nisu većinski narod na tom prostoru. Mada ni pritpadnost etnosu ne garantira jednakost.

Šešelj danas treba Hrvatskoj kako bi prikrio činjenicu da je ulaganje u njega i njegove četnike bio totalni promašaj. Koji nije doveo do "humane razmjene" stanovnika. Nije prikrio činjenicu entičkog čišćenja, kao ni činjenicu da je u svim tim operacijama Šešelj i njegovi tzv. Radikali bili glavni igrači u tom projektu. Kojega je Milošević prihvatio onda kada mu je rečeno da je to jedino riješenje da ostane čitave glave i na vlasti.

Ova sadašnja vlast sa Aleksandrom Vučićem i Majom Gojković, glavnim provoditeljima ustaško-četnikčke nagodbe u Vojvodini, nije i neće biti odlučna da napravi išta protiv Šešelja, jer bi njegova crna sveska mogla povući obadvoje u ambis nemira.

Kako bi onda mogao Vučić objasniti Srbima da je bio hrvatski agent, koji je za interese zagreba u suradnji sa KGK izmjenjivao liste po kojima se trebalo mijenjati žive ljude?

Sve u svemu, stiglo je vrijeme da Vojvodina krene putem Kosova, i da se Srbija sa Hrvatskom čupa negdje drugdje i dalje od mirnih paora, kojima je omrznuo život sa strahom i siromaštvom, nepravdom i stalnom optužbom da nisu bili dovoljno lojalni ideologiji mržnje koju su im nametali Milošević i Tuđman preko svojih trabanata na terenu.

EU mora, a Rusija je već najavila, tražiti kao novi uvijet ulaska u Alijansu, da Beograd prizna državnu i etimološku posebnost AP Vojvodine. Jer u protivnom od ulaska i prosperiteta nema ništa.

redarmy @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 0
Situacija oko i sa Vojisalvom Šešeljem eskalira.

Njegove najave da će pohoditi Hrtkovce, i tamo počiniti ono što navodno iako je za to presuđen nije počinio, pokazuje dvije bitne stvari.

Prva je, u slučaju Hrtkovaca bila je uključena i Hrvatska preko vojno sigurnosne službe, kojoj je Šešelj bio suradnik od početka sukoba na prostorima bivše SFRJ. 

On iako se deklarirao kao Srbin, sa Srpstvom je bio u vezi kao što je ljeto povezano sa snijegom. 

Ono što je on mogao i znao da manipulira masama, pokazalo se kao prava stvar u trenutku kada je to nekima u Hrvatskoj bilo najpotrebnije.

Jer, Šešelj je projekt koji je trebao i koji je pomogao etničko čišćenje pravoslavaca sa prostora sadašnje Republike Hrvatske. U svim operacijama u kojima su pravoslavni bili prisiljeni napustiti svoja ognjišta veliki je potpis tzv.vojvode i po osobnom priznanje hrvatskog četnika. 

Kad pogledamo njegovo djelovanje kroz vrijeme, a zadržimo se samo na Hrtkovcima, vidjet ćemo kako mu taj scenario nije prošao na nizu drugih etnički čistih nesrpskih sredina u Vojvodini, pa čak i onih gdje su Hrvati apsolutna većina.

Zašto je to tako, treba tražiti u činjenici da mu se pored lokalnog stanovništva suprostavila i tamošnja država, ali i da je  sa kretanjima devedesetih i u Vojvodini ostalo manje onih koji su nacionalizma prigrlili kao svoju vjeru, iako su živjeli i odrasli u sredini koja je multietnička od svog postanka.

Za operaciju Hrtkovci Šešelj je primio oko 242 hiljade njemačkih maraka, a to mu je trebalo uz pomoć nekih iz sela dati potreban zamajac za početak humanog preseljena.

Druga je, potreba da se prikrije ono što se stvarno događa u dvije susjedne zemlje. Da se sklono pogled javnosti sa bijede života u Srbiji, a naročito u Vojvodini, ali i u Hrvatskoj. Na njenom istoku su ljudi tretirani kao stoka, koja jedii izlaz vidi u odlasku.

Pri čemu više ne odlazi samo pojedinci već ćitava naselja, pa tako komunalna infrastruktura propada, a razvoj je u stalnom padu. 

Ne odlaze pri tome više samo pripadnici Srpske nacionalne manjine, već čak i Mađari na koje se obrušava "pravedni" gnjev dojučerašnjih susjeda, jer eto i oni su krivi što su prihvatali nešto što se događalo prije dvadesetak godina, te ne pokazuju dovoljna entuzijazma u etničkom zaglupljivanju koje provodi Penava kao očit primjer hrvatskog političara.

A što se tiče samih Hrvata kao većine, njima se ne mili ostati u gradovima i selima koji imaju problem od vode do doktora. Gdje se ne može normalno bez osobna vozila doći od točke a do točke b.

Stoga je sve što je prostalo nakon etnikčkog čišćenja puki očaj i sagledavanje vlastite nemoći da se prizna kako se sve dogodilo u pravcu "pale države", koju jedino činjenica da je članica NATO i EU drži među živima.

O svemu ovom svjedoče i potezi hrvatske Vlade i njezinih ministarstava, koje sa očajem potežu za rukav EU fondove kako bi im otamo stiglo ono što sami nemogu zbog sveobuhvatne krađe provesti.

Jer, kolika je briga o jednakosti građana kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji vidi se po stanju javnih građevina, radu kulturnih ustanova i ponajviše po pristupačosti tržištu onih koji nisu većinski narod na tom prostoru. Mada ni pritpadnost etnosu ne garantira jednakost.

Šešelj danas treba Hrvatskoj kako bi prikrio činjenicu da je ulaganje u njega i njegove četnike bio totalni promašaj. Koji nije doveo do "humane razmjene" stanovnika. Nije prikrio činjenicu entičkog čišćenja, kao ni činjenicu da je u svim tim operacijama Šešelj i njegovi tzv. Radikali bili glavni igrači u tom projektu. Kojega je Milošević prihvatio onda kada mu je rečeno da je to jedino riješenje da ostane čitave glave i na vlasti.

Ova sadašnja vlast sa Aleksandrom Vučićem i Majom Gojković, glavnim provoditeljima ustaško-četnikčke nagodbe u Vojvodini, nije i neće biti odlučna da napravi išta protiv Šešelja, jer bi njegova crna sveska mogla povući obadvoje u ambis nemira.

Kako bi onda mogao Vučić objasniti Srbima da je bio hrvatski agent, koji je za interese zagreba u suradnji sa KGK izmjenjivao liste po kojima se trebalo mijenjati žive ljude?

Sve u svemu, stiglo je vrijeme da Vojvodina krene putem Kosova, i da se Srbija sa Hrvatskom čupa negdje drugdje i dalje od mirnih paora, kojima je omrznuo život sa strahom i siromaštvom, nepravdom i stalnom optužbom da nisu bili dovoljno lojalni ideologiji mržnje koju su im nametali Milošević i Tuđman preko svojih trabanata na terenu.

EU mora, a Rusija je već najavila, tražiti kao novi uvijet ulaska u Alijansu, da Beograd prizna državnu i etimološku posebnost AP Vojvodine. Jer u protivnom od ulaska i prosperiteta nema ništa.

redarmy @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 18, 2018
Dvadeset šest godina udruženog zločinačkog projekta na čelu sa Slobodanom Miloševićem i Franjom TUđmanom u režiji ondašnjeg posinka MI-6 Borisa Jonshona, i takozvanih mladih liberala iz redova demokratske stranke SAD, donjelo je prve rezultate na Balkanu.

Uprkos potrošenih četrdeset milijardi dolara i provedenog etničkog ćišćenja nalik onome sa Divljeg Zapada, stvar je po aktere zločinačkog podhvata pošla krivo. 

Prvo su naletjeli na protiv udar tadašnjg vojnog vrha JNA, na čelu sa svojim čovjekom Veljkom Kadijevićem, da bi nedugo po tome, njihov čovjek u sigurnosti te iste Armije, Vasiljević pao na pokušaju da smjeni njihovog Slobodana Miloševića.

Sve je na kraju kulminiralo tzv. porazima Srba u dva sukoba, i nagradom za sve to u BiH.

Njihov sporazum iz Daytona je uvelike uništio svaki mogući suživot u toj zemlji, a i povratak izbjeglih nemoučim. 

Ništa niije iste pripremilo na činjenicu da njihov poredak koji su stvarali deset godina pred veliki rat u bivšoj SFRJ, ne postoji, kao i da je NATO toliko oslabljen u tim ratovima, da nije u stanju pokrenuti ni tenk, a kamoli se suprotstaviti kao obrambeni saves nekom potencijalnom neprijatelju.

Ono što sada NATO izvodi je više igrokaz za domaće potrebe, nego stvarna moć saveza da išta bitnije postigne. 

Jer, umjesto da danas ima stabilan jugoistok, niti SAD, a kamo li NATO može računati na tzv. vojske novih država, jer potencijalno one nisu ništa više od onoga iz čega su nastale, TO bivših jugoslavenskih republika.

Ta tragedija je najvidljivija u HRV, gdje u odlasku na misije moraju po kasarnama skupljati opremu kako bi propisno opremili one koje šalju npr. u Afganistan. A tek koja je bruka ispala kod gađanja u Litvi. Tamo su gađali ali pripremljeni za uvjete na svom terenu, a ne za arktičku zimu u kojoj cijeli dan nije topliji od minus deset stupnjeva.

U takvom ogledanju zadnji pokušaj nekih krugova da HRV pošalju u Libanon na noge šiitskoj miliciji Hezboallah, kao trojanskog konja koji bi omogućio nešto slično onome iz augusta 1995. naišla je na nepremostivu prepreku u vidu nepostojanja sredstava za transport trupa i njihovo izvlačenje.

Istina, hrvatski vojni vrh nema emocija da založi stotinu svojih vojnika, ali je problem što bi uloga u ratu sa grupacijom koja je uškopila Izrael, dovela Hrvatsku koja je pred raspadom u stanje potpunog egzodusa.

A tu je i potreba suradnje sa vjekovnim neprijateljima VS. Čijih nekoliko stotina pripadnika već patrolira jugom Libanona.

Tako se dogodilo da tzv. oči i uši prijatelja na terenu postanu vreće sa pijeskom na koje se može izliti gadan dažd nečijij ubojitih moći.

A na to sve se izlila i tamožnja Predsjednica Kitarović sa svojim izjavama o NDH, što je raspištoljilo Židove, toliko da je već skoro riješena prodaja F-16 Barak postala prošlost.

Ne malo se našlo šutnje i onda kada su prijateljski elementi iz zemlje koju su trebali pohoditi naveli da postoje otvorene sumnje da je HRV posredeno za potrebe hrvatske politike bila u suradnji sa IS, kao i Al Nusrom, šaljući na fiktivne adrese tone i tone opreme i naoružanja tim grupacijama za njihovo osvajanje i ubijanje širom Bliskog Istoka. Kao i da je potpuno jasno iz papira koje posjeduju da su preko nekih financijskih ustanova u Beirutu isplaćivali mjesečne apanaže tim organizacijama kao osiguranje da ne bi djelovale na teritoriju Hrvatske, što bi imalo velike reprekusije za tamošnji turizam.

No ni to nije najgore. Zamislite tek ruski odgovor kada uhvate neke "diplomat" sa supstancama koje bi trebale bitno naštetiti njihovim interesima kako na Bliskom istoku, tako i drugdje.

U tim supstancama nađeni su tragovi državnog terorotizma prožeti nekim čudnim idejama nacionlizma, intolerancije na druge i drugačije. 

Iz tih supstanci, a i iz "diplomata" iscjeđeno je kako su i na koji način visokopozicionirani službenici u Hrvatskoj uključeni u akcije od Ukrajine do Siriji, te koliko se novca vrti u tim operacijama.

Ono što su Rusi podjelili sa svojim zapadnim partnerima, neke je navelo da zadrhte. 

Novac je uvelike kotišten za regrutiranje rubnih elemenata za ratne prostore. Njihovu obuku, te na kraju njihovu upotrebu u sukobima. Dok se u izviještajima tamošnjih službi parlamentu uvijek trudilo pokazati kako je problem u susjednoj BiH i tamošnjem rastućem islamskom ekstremizmu.

O ekstremizmu u Hrvatskoj, gdje se čak i medijske slobode određuju po dijagnozama "branitelja" nema riječi.Ali ni ne treba biti, jer da nešto nije uredu, hrvatskim patronima je jasno iz podatka da je samo u prošloj godini zemlju napustilo preko sedemadeset hiljada ljudi u dobi od 18-52 godine, te desetke tisuća ostalih.

Stanje u toj zemlji je takvo da se više ne govori o tome kako je to falična, fašističke i ksenofobna tvorevina. Već se nastoji prikriti da se sa takvom zemljom i njenim nastankom ikada imalo veze.

redarmy @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 24, 2018
Suočen sa propasti svojeg projekta, Aleksandar Vučić sve češće i nekontroliranije poseže za stranačkim batinašima.

Nema dana da nekoga u Srbiji ne prebiju zato jer se drznuo reći ono što svatko vidi,država tone, a Aleksa se vuče za kose.

Umjesto nekog velikog napredka, dobija samo prolazne pohvlae MMF, kojemu nije bitno kako živi većina stanovnika, već kako če iz Srbije izvući svoja i sredstva drugih vjerovnika.

Srbija danas nije puno dalje od onog stanja devedesetih, kada je partijski DB uklanjao svakoga za koga je Mira Marković mislila da bi mogao biti prijetnja njenom suprugu.

Kao i tada i danas se Aleksa najbolje snašao u dogovoru oko tuđih sudbina, pa je tako jučer izašlo na vidjelo kako je trgovao sa imovinom pravnih lica u Hrvatskoj.

Vidljivo je i način na koji je pokvario odnose sa tradicionalnim prijateljima, Rumunjima. Ali i kako ga Orban vješto drži za mošnje.

U svakom slučaju, skandali su Aleksi prirasli srcu, a sreća najveća kad mu njegovi teški momci i pripadajući neonacisti prebiju nekog njemu mrskog. 

Samo zamislite kako je bijesan bio kada mu je Sergej spomenuo kako "njegovo djelovanje u velikoj mjeri šteti ugledu Rusije i kako bi bilo dobro da obuzda svoje batinaše. Ako to ne napravi, Putin ga neće moći braniti od sve jačih i glasnijih zahtjeva za njegovim uklanjanjem." 

Šta to podrazumjeva nije jasno ni nakon hapšenja izvjesne "foke" na ulicama Beograda. 

Tko je taj kojeg je Aleksa nasanjkao pa mu nije ispunio obećano, zna on i onaj tko mu je poslao čestitku.

Politička čitulja za Aleksu je napisana, a ono što on želi pokazati je kompatibilnost sa zahtjevima EU i SAD. Naravno oko Kosova. 

No, što je sa onim drugim, medijskim slobodama, osobnim slobodama, korupcijom, poslovnom slobodom? 

Iz svih pokazatelja vidi se kako ni BDP nije uspio našteliti prema vlastitim željama, ali je zato pokušao zatvoriti jednu biblioteku na krajnjem sjeveru Vojvodine, pa kada je naletio na brzu reakciju "prijatelja" povukao se, samo privremeno, kako bi već sljedeći dan "proveo svoj plan" zbog tehničkih razloga.

A kada je na selo u kojem se nalazi ta biblioteka htio poslati stranačku vojsku, netko ga je podsjetio da bi NATO tenkovi mogli do Beograda bez zaustavjanja za dva sata.

I onda dvorska luda Vulin, javno iskaže kako će kupovati nove helikoptere za borbu protiv tenkova.

Bit je ovdje da je Aleksa isti onaj koji je bio u  kada je Šešelju nosio gajbe piva. 

Samo i oni koje bi on da zezne, nisu više oni koje je zezao Milošević, a ni Putin budala da satrapa sa Balkana spasi njegove sudbine.

Izbori u Beogradu koje on želi dobiti jer je činjenica da svaki drugi Srbijanac živi u Beogradu, na način da sije strah i paniku u redovima svojih protivnika i tihe većine, donjet će mu mase pred kućna vrata.

Nije više pitanje hoće li, već koliko brzo i brutalno. 

A avion koji ima upaljene motore na Batajnici neće imati kamo poletjeti.

redarmy @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 13, 2018
I to je prošlo.

Posjet Predsjednika Republike Srbije, Zagrebu, pretvorio se u ono što se predviđalo da će se dogoditi nakon što je pred sam posjet otkriven karakter poziva i pravci kojima bi taj posjet trebao pogurati obostrane odnonse-

Kao prvo bilo je jasno da se iza posjeta krije želja službenog Zagreba da iz svojih redova dodatno potisne svaku prisutnost manjinskog dijela, ovog puta Srpskog. Pogotovo nakon što je onaj Mađarski marginaliziran drakonskim metodama zastrašivanja i protjerivanja. 

Hrvatskoj javnosti nije poznato, jer to je kao daleko od svega da su prema Mađarima u Baranji i na istoku Hrvatske, uz prešutnu podršku lokalnih, pa i državnih vlasti primjenjivane metodode bliske terorizmu. 

Ta javnost i da je to znala, vjerovatno se ne bi mnogo uzbudila.

Jer sada je jasno kako tu javost može pokrenuti samo mržnja prema drugačijem i tuđem, bez obzira na naciju i vjeru.

Nije to generaliziranje, već činjenica koju su znali i oni koji su naknadno posredovali i obradili posjet Predsjednika Republike Srbije,Zagrebu.

Njegov odlazak na Kordun u središnjem dijelu Republike Hrvatske nije slučajan, niti je to dio koje je trebao po orginalu da se dogodi. 

Nije se trebalo dogoditi ni veliki Sabor Srpskog naroda u Hrvatskoj, u zagrebačkom "Vatroslavu Lisinskom".

Sve je trebalo proći mnogo bolje za dva "lidera".

Ovako pritisnuti "sponzorima" igrali su zadane uloge, što je u potpunosti otrkilo svu kaljužu u kojoj se Hrvatska nalazi. U kojoj žive njeni građani, napose manjine.

U razgovoru kojega je pokušao inicirati Premijer Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković o reguliranju potražnje za ratnu odštetu, kroz prebijanje preko privatne imovine, došlo se do stajališta da bi takvo što sada bilo nemoguće, kao i da bi reakcija "Sponzora" bio razoran za obe strane. 

Srbija bi ostala bez mogućnosti ulaska u EU, a Hrvatska bi ostala bez trećine terirorija.

U drugom pokušaju da se dogovore na štetu trećega, prvo AP Vojvodine, a zatim Unije BiH, ona je tražila u slučaju AP Vojvodina, da to bude kroz institucionalizirano obeštećenje svih koji žele optirati prema svojim starim domovinama. Tako da Vučić to odradi kod "svojih", a ona kod Hrvata u AP Vojvodini preko nikom korisnog Žigmanova.

Upravo je praćenje njegovih komunikacija otkrilo koliko je čega i koga bilo na stolu. Te je pomoglo da se takav scenario sruši.

A što se tiče BiH, glavni "miner" dogovora u Zagrebu je neočekivano bio "prvi Hrvat" u toj zemlji. Kojemu se nije svidjelo što bi mogao biti "žrtveni jarac" na pladnju moćne tisučljetne institucije.

Kao i činjenica da se za one koji su to ranije učinili nije napravljeno gotovo ništa da u pasivnim sredinama u Republici Hrvatskoj požive kao normalni i prihvaćeni građani.

Upravo suprotno, broj onih koji su iz BiH otišli i "proklizili" preko Republike Hrvatske u treće zemlje je jednak.

Stoga moramo zahvaliti tisučljetnim institucijama, EU,Rusiji, SAD i Kanadi na dobro odrađenom poslu, koji se treba nastaviti. Da se ne dozvoli da posjet postane šuplje slovo.

Za početak sa mjesta predstavnika Hrvata u Srbiji treba skloniti Žigmanova. U Hrvatskoj treba Pupovca potaknuti na veći terenski rad i pomoć ljudima koje predstavlja ili ga zamjeniti kao Žigmanova.

U krajevima koji su naseljeni manjinama pritisnuti da se dosljedno provodi Ustavni zakon o manjinama, sa većom autonomijom tih područja. 

AP Vojvodinu odvojiti administrativno od Beograda, i dati joj veće ovlasti u pitanjima unutrašnje uprave, suda i poreza.

A u BiH velikim saborom pod pokroviteljstvom veilikog Religijskog Vijeća za Ekumenizam u starom središtu BiH samostanu Kraljeva Sutjeska odrediti odnose svih koji u njoj žive.

Ovim događajem su delegitimirani svi oni koji su sebe prokazali kao čuvare nacije, a u stvarnosti čuvare mržnje i vlastitih sinekura.

 

redarmy @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 2, 2018
Velika je nervoza u novosadskoj Banovini. Tamošnji glavni stanar je u očajnom stanju, sve više se trza. Utučeno šeta hodnicima, ne kontaktira sa zaposlenicima kojima je šef.

Ne prima ni posjete "razdraganih" građana. Nema vremena ni za sve ono što za što bi trebao imati vremena. 

Čak je i mobitel isključio. A svojem je vozaču naglasio da se nikako ne javlja kada na mobitelu vidi pozivni broj Budimpešte.

Nemože se snaći u onome što ga je snašlo.

Iako je prije zadnjih izbora nogama i rukama pokušao odbiti položaj na koji je gurnut. Svesrdno se nadao da će ga sudbina zaobići i da će iz prikrajka partijske sjene upravljati događajima u zemlji koju nije shvatao, a pokazat će se kasnije ni volio.

Izbori koje su svestrano pomogli određeni pomoćni krugovi iz beogradske ćaršije i koji su prema svim podacima koštali njegov SNS desetak milijona evra. Dok je njemu kao čovjeku koji je imao određenih ambasada u Beogradu.

Poznat po svojim žestokim stavovima o nacionalnom pitanju, sakriven u nekoj mirnoći koja je davala privid uljuđenosti sredine iz koje je ponikao, već davno se našao na "radaru" onih koji su pratili situaciju u sredini kojoj je djelovao.

Njegov šef, a izgleda i prijatelj Aleksandar, uzdao se u to da taj "povučeni" intelektualac nema velikih ambicija u politici i da stoga nije prijetnja njegovim planovima.

Ukratko, djelovao je kao najpovoljniji izbor za šefa lokalne administracije u AP Vojvodini.

Držalo se, a to je bio stav i nekih ljudi oko Aleksandra da se taj neće buniti niti puno tražiti za domovinu koju je, sada je jasno mrzio iz dna duše.

Kao domaći izdajnik, on je stoga poslužio svrsi.

Došao je na funkciju sa koje je mogao se prometnuti u nešto više od pukog izvršitelja volje beogradske čaršije. Mogao im je pokazati da ima snage i kičme da brani barem vlastito dostojanstvo.

Umijesto toga taj je politički tragač, kako smo vam opisali danas u depresiji.

Na ulicu više ne smije izaći jer ga svi psuju. Djeca mu se rugaju, a ljudi sve češće izlaze na ulice da bi iskazali svoje protivljenje politici koju provodi.

Možda vam je svima jasno o kome se radi. Ali da ne budete u dilemi, navest ćemo da se radi o predsedniku vlade AP VOJVODINE, Miroviću.

Taj izrod je sve ono što je vrijedilo u Vojvodini pokušao omalovažiti. No kada je naletio na zid koji je ubrzano nastao protiv četnika i ljotićevaca, kojih je on bio dio, počelo je povlačenje.

A kada je iz Njemačke i Austrije stiglo propitivanje njegova popuštanja uzurpaciji vojvođanske zemlje, kao i imovine za koju su oni bili zainteresirani, stao je.

Nakon što je propustio osuditi djelovanje dijela SPC u Banatu, zbog čega su se pogoršali odnosi sa Rumunjskom, tradicionalnim saveznikom Srbije, a u prvom redu Vojvodine, izgubio je kompas.

Pritisnut lojalnošću prema Beogradu, te činjenicom da bez suradnje sa okruženjem može ostati i bez glave, počeo je solirati u vanjskoj politici.

Kreće uspostava odnosa sa dijasporom po evropi. Značajno je da se stupa u kontakt prvo sa Austrijancima i Švabama porijeklom iz Vojvodine, a potom sa svim ostalima. 

Na takvu politiku Aleksanar je odgovorio zatvaranjem priljeva sredstava za AP Vojvodinu. 

Ni sedam godina od promjene ustava Srbije, pokrajna nije ostvarila zagarantiranih sedam odsto udjela u republičkom budžetu. Iako ga puni sa preko trideset pet odsto.

Iz portfelja pokrajne izuzimaju se veliki sistemi, značajnija poduzeća, prometni koridori, ukidaju željezničke pruge.

Mirović na to kada je trebao reći nije rekao ništa.

Sada kada su na red došla Pozorišta i biblijoteke po mjestima u Vojvodini, duboko se zavukao u Banovinu i ne izlazi iz nje.

Nemože, jer je to za Mađarsku postala crvena krpa, a o svemu su se raspisali i posnimili svijetski mediji.

Stanje sa manjinama je posebno pitanje, no ono i nije čisto njegov resor. Jer i tamo gdje je pokušao braniti neka manjinska prava bio je izdan od svojih.

Mirović je stoga personifikacija kako je povijest Vojvodine puna prevara. 

Počev od dana kada je "prisajedinjena" Srbiji. Do danas kada joj ta Srbija negira posebnost preko izbora koji su bili ukradeni, sa čovjekom koji nije htio vladati, a danas se nalazi u poziciji da će mu se sutra suditi za izdaju. Kao što će ga vojvođanska povijest zapamtiti kao petokolonaša i suradnika okupatora.

Mirović se još može i spasiti te sudbine, samo ako jasno od Beograda preuzme sva obilježja državnosti zemlji na kojoj je rođen. Mada bi to moglo značiti izazivanje sukoba sa južnim susjedom. Koji u sadašnjoj situaciji nastoji preveslati samog Mirovića pregovorima sa Zagrebom.

redarmy @ 14:26 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 25, 2018
Nije tako davno bilo, kada smo na ovim stranicama iskazali svojevrsnu podršku dvojcu Vučić-Nikolić.

U to vrijeme uvelike je prijetilo da se na političku pozornicu Srbije prelije svo ono crnilo koje je u sebi predstavljao nesuđeni vojvoda Vojislav Šešelj sa svojim sljedbenicima.

Mada se tada ćinilo da je sve spremno za povratak Srbije u prošlost, političkim inžinjeringom se postiglo to da su nekadašnji Šešeljevi bliski suradnici postali prominentni politički faktor.

Srbija je trebala krenuti prema evropskim integracijama, postati stabilnija i uljuđenija. Jednom riiječju trebala je postati poželjno mijesto za život.

Umijesto toga, današnja Srbija je daleko od svega i svakoga. Savjetovana neutralnost nije provedena do kraja. Nitko od relevantnih čindbenika u svijetskoj politici nije još priznao tu neutralnost, mada se službeni Beograd svojski trudi promovirati je svugdje i kod svakog.

Krivica za takvo stanje nije na diplomatiji, jer ona može onoliko koliko dopušta službena vlast, odnosno vrh države. A ta vlast od početka puše u "diple". 

Sa jedne strane stroga povezanost na Rusiju, promovirana od tadašnjeg Predsjednika Nikolića. I sa druge strane očajan pokušaj europeizacije države tadašnjeg Premijera Vučića.

Baveći se formom, a ne sadržajem nisu uspjeli  u ničemu od onoga čemu su stremili. Jer Srbija nije postala ruska gubernija, ali nije se uspjela pridružiti europskom klubu.

Ni poveznica sa Kinom, kao ni ona sa Arapima nije donijela puno više od pustih obećanja i pustih oranica, uzetih od vojvođanskih paora i najmljenih za neku siću.

To je bilo toliko dobro odrađeno da je današnje katastrofalno stanje na vojvođanskim selima vidljiva golim okom. Ljudi, tko god to može bježi od nekad poželjnog mijesta za život, jer ga vlast koju danas predstavlja lik aktualnog Predsjednika Republike Srbije Vučića, čini sve kako bi im pomogao u odluci da odu sa svojih ognjišta. 

Prvo sa čim se budala hvali, a normalan stidi su izjave tog istog Vučića, da je Srbija na dobrom putu oporavka. Kao i da je vlada pogodila politiku stranih ulaganja. Ni riječi o plaćama koje su niže nego u Nigeriji, uvjetima na radnom mjestu koje graniče sa robovanjem, kao i činjenice da se svako radno mjesto plaća sa trideset posto dobrovoljnog priloga SNS-u.

U takvoj atmosferi svi prigovori bivšeg Predsjednik Nikolića mladom pulenu, da svojom politiko "puca Srbiji u noge" nisu imali efekta. Dapače, sam Nikolić pao je kao žrtva Vučićeve paranoje, koja se preselila i u politički ring, gdje se svakih nekoliko mjeseci najavljuju izbori.  Upravo stoga da se prikriju svi "uspjesi" "unaprijeđenih četnika".

Da išta ima vrijednost u sadašnjoj vlasti i da će iza te vlasti ostati išta vrijedno spomena, neke stvari poput ukidanja određenih prava, možda bi i prošli. 

No kada nemate rezultate, a gušite slobode, ubijate svoje oponente i prebijate novinare. Onda je vrijeme da vam se kaže dosta.

Odlazak Vučića je neminovnnost, i to se mora dogoditi odmah. Zato jer svim svojim djelovanjem guši inovativnost, pluralizam i političku demokratizaciju države.

On je taj koji svojim djelovanjem, pokazuje kako se Srbijom može govoriti samo sa pozicija sile. Pokazao je to Tayip Erdogan na primjeru Sandžaka.

Truli savez sa Orbanom, nije dao službenom Beogradu prostora za nacionalističko divljanje, već je učinio da je za njega Vojvodina trajno izgubljena. 

Jer kada pogledate sastav građana, vidjet ćete da svaki drugi građanin u Vojvodini ima neki pasoš zemlje iz okruženja, a neki i po nekoliko takvih pasoša. Da je broj stanovnika tamo sveden na dvije trećine predratnih događanja. Kao i da "Slobodanov inžinjering naroda" nije dao onaj rezultat kojeg su priželjkivali Akademici SANU-a.

Srbija se danas nalazi pedeset i više godina od najbliže Evrope. Nije moćna da drži teritorij kojega sada prisvaja. To joj je veliki teret i zato joj, Vučiću posebno treba objasniti da se mora odreći nacionalističkog centralizma i mora omogućiti federalizaciju države. Sve kako bi se spasilo, da Srbija ne postanje malo veći Beograd.

redarmy @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 6, 2018
Suludi pokušaj da se smjene šiitske mule u Iranu, u stranu su gurnule činjenicu o poraznom stanju Američkih saveznika.

Iran devastiran svim, a u zadnje najviše ratom i sankcijama, nastoji lavirati u smislu harmonije i snošljivosti različitosti, kako bi obranio temelje islamske revolucije iz 1979. godine

Takav Iran je u osnovi u puno boljem položaju nego su to mnogi američki saveznici u istočnoj i jugoistočnoj evropi.

Tamošnje elite su po "uzoru" na iranske mule uvele obveze crkvene ispravnosti i društvene posvećenosti pročišćavanja prošlosti, a sve u cilju da prikriju sve ono što je Niki Hailly govorila na VS jučer za iranski režim.

Ne samo to, već je stanje gore. Krije se činjenica da vojna oprema u tonama putuje i biva dostavljana IS i drugim islamističkim grupama direktno iz skladišta od Petrova na Marici do Gdinje na Baltiku. Podaci koje je svojedobno dala jedna bugarska novinarka toliko su smiješni, a za svijet bijahu užasni, kada se sravne sa podacima o zapljeni istoga od strane Hezboallaha i njegovih saveznika u zadnjih četiri mjeseca.

Vulgaris, vulgarum je i činjenica kako se u operacijama islamista koriste mnogi vojni elementi nekadašnje SFRJ, kao i da instruktaža počesto pripada ljudima koji su na neki način vezani uz prostor bivše Jugoslavije, a žive i rade, ili su čak rođeni u inozemstvu, na zapadu. 

Za to vrijeme se po bivšoj Jugoslaviji naročito u Hrvatskoj pričaju bajke o hiljadama islamista u susjednoj BiH, ali ne i činjenica kako ih predvode djelatna ili bivša djelatna vojna lica. Ne govori se o učešću u operacijam visokog rizika od Maroka do Iraka, jer to nije za priču. Kao ni činjenica da se oružije sa Balkana transportira sa hrvatske obale. 

Pretvaranje imovine bivše JNA u diskont za opremanje suludih terorista omogućila je neformalni dogovor dijela nekih krugova sa lokalnim elitama da kao u slučaju Bugarske i Rumunjske mogu raditi sve ono što u demokratskim i uređenim državama nije moguće. 

A moguće je tim elitama prisvajati opću imovinu, ubirati quazi poreze, otvoreno uzimati mito, te u svemu postupati po svojoj volji mimo svih važećig zakonskim normi.

Arbitriranje koje tobož vozi Jet Li je glupost nepismene diplomacije, koja se skriva od činjenice da je sklopila pakt sa đavlom. Valjda joj je to u opisu posla?

Avion tipa Jet Li nije u stanju pritisnuti "svoju" KGK da prestane izazivati netrpeljivost i društveni rasap u Hrvatskoj. U Srbiji mu nije pošlo za rukom navesti tamošnji režim da promjeni mišljenje i postopanje u svezi AP Vojvodine. Na Kosovu i Metohiji mu je odbijeno slijetanje, pa se događaju one stvari kojima smo bili svijedoci u svim zemljama SFRJ. 

Svakako se treba prisjetiti i djelovanja vjerskih vođa na tom prostoru. Uvelike određen kršenjem svih vjerskih ustava i kanona, pa se zato moglo dogoditi postojanje dviju IZ u Srbiji, nastanak dviju nekaknonskih pravoslavnih crkava, te veliku šizmu u HBK, kao i revizionističkim djelovanjem SPC-a.

I u svemu tome je osnov privatno bogaćenje i davanje prednosti svojemu, rodovskom i rodbinskom u odnostu na ono javno. 

Nitko se ne buni, a kada se i pobuni tada to čini po torovima svoje nacionalne pripadnosti i društvena položaja.

Poljska je pokazala kako to funkcionira kada se Tilerson dogovara sa tamošnjom klero-nacionalističkom elitom. Ili kako se tolerira antisemitizam jednog Orbana unutar EU.

Sve to je promašaj američke vanjske politike, koja za svoje cilj nakon fijaska sa Putinom, trži nove ciljeve i nalazi ih u Iranu.

A trebalo bi da civilizira i upristoji svoje saveznike na istoku EU, te da im jasno kaže da se povijesni revizionizam neće trpiti, a svako nedemokratsko djelovanje sankcionirati. U što spada velika korupcija, anti poduzetnička klima, ogromna birokracija i quazi porezna opterećenja, što dovodi do devastacije u populaciji na tom prostoru.

Nesmije se dozvoliti da u Baltičkim zemljama ljudima branite govoriti i učiti ruski, kao što se nesmije ostaviti u Mađarskoj nezaštićene Rome, Poljskoj pripadnike vjerskih i nacionalnih manjina. 

Ne bi se smjelo podržavati Predsjednike poput Kaćinskog i Grabar Kitarović, jer takvi u svojoj uspravnici ne drže nikoga.

redarmy @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 14, 2017
I što sada reći nakon tako uspješno obavljene istrage?

Što reći o policiji države koja traži počinioce za na zakonu obavljenom djelu?

Policija je pod političkim pritiskom KGK i A:P: odlučila donjeti neke papire pred javnost. Trebalo je to biti rutinski odrađena presica, koja se pretvorila u tešku optužbu za one koji su je sazvali.

U Republici Hrvatskoj, a o njoj se radi važi službena mantra kako je "Domovinski Rat" bio "oslobodilački i da se Republika Hrvatska u tom ratu branila od agresije JNA i srpskih pobunjenika".

Kao i da su u tom ratu na strani odbrane učestvovali svi Hrvati. Čak i oni koji su do tada nosili uniformu JNA.

Možda bi to bilo i dalje moguće tvrditi, da to istraga MUP-a RH nije demantirala u samo dvije rečenice.

Jer:

1) Raketiranje Banskih dvora, 1990-91g. službena rezidencija Predsjednika Predsjedništva Republike Hrvatske obavilo je JRV. I onda šok. Nalogodavci, izvršitelji i logističari cijelog podhvata bili su Hrvati.

Ti isti Hrvati se nisu vratili u Republiku Hrvatsku, i gle čuda nastavili su svoje karijere i nadalje na sličnim poslovima u RV, ali i van njega.

2) Jedan od glavnih svjedoka u istrazi bio je glavni savjetnik tadašnjeg Predsjednika Predsjedništva Republike Hrvatske koji u direktnom prenosu pred milijunskim auditorijem mrtav ozbiljan izjavljuje:"ja sam se tih dana obreo u Banskim dvorima jer me je Predsjednik Tuđman htio vidjeti. Ja sam naime pobjedio ""Varaždinski korpus", preuzevši od tzv. JNA velike količine naoružanja i opreme, pa je raketiranje bila odmazda za to."

3) Nitko ni riječi da je na čelu te JNA Stipe Mesić, da je u posjetu Tuđmanu tadašnji Predsjednik savezne vlade Ante Marković i da je na stolu poruka Veljka Kadijevića ministra obrane, da se prestane sa provociranjem sukoba, te da se već jednom dođe do političkog dogovora, na čemu inzistira i Marković.

Uzmemo li sve ovo u obzir, dolazimo do podatka koji su porazni za službeni face lifting službenog Zagreba. 

Komadant tadašnjeg "Varaždinskog korupusa" JNA Vlada Trifunović je predao korpus iz dva razloga. Moralnog, jer nije htio da razara grad koji je trebao štiti, ali i zbog razloga terorističkog djelovanja onog istog savjetinka. 

Djelovanje prema obiteljima službujučih, njihovo pritvaranje, prijetnja preko razglasa da će ih poklati ako se vojarne ne predaju, nije baš junačan čin, već čin terorizma.

Vojarne su bile blokirane, bila im je isključena infrastruktura, a uokolo njih su se razmještale minsko-eksplozivna sredstva.

U tzv.pregovorima se otvoreno prijetilo vojnicima i časnicima JNA da će ih strijeljati ako se ne predaju i ne predaju im naoružanje, uz već spomenute prijetnje preko članova porodica istih.

Suočen sa ovom agresijom na svoje vojnike i časnike Trifunović je izdao naređenje da se oprema onesposobi, a ljudi postroje za napuštanje baze.

Zbog ove svoje odluke osuđen je u Beogradu, ali i u Zagrebu za ratni zločin, iako u ratu nije učestvovao.

Zato je odgovor stigao sa neba, od ljudi Hrvata kojima su neki u Varaždinu dirnuli u obitelj i zbog čega se nije trebalo suzdržavati. Akcija je bila samo opomena što će se dogoditi ako se nastavi dalje sa bolesnim Špegeljevim prebrajanjem po vojarnama.

Cilj ni tada ni kasnije nije bio Tuđaman, a pogotovo u danu kada je imao sastanak sa osobama iz saveznog vrha.

Znalo se to svih ovih dvadeset i koju godinu, ali se ponavljamo zbog činjenice da je akcija izazvana zbog ničin izazvana napada na vojni objekt, te krađu opreme, bila samo opomena, koju su smislili i proveli Hrvati protiv Hrvata, MUP i službena politika u Republici Hrvatskoj nikada nije htjela izaći sa rezultatima istrage.

Za mit o "Domovinskom ratu" Gudelj je bio dželat. Brutalno je u prašinu gurnuo želju nekih u Repbulici Hrvatskoj da se predstavljaju kao istinski borci za slobodu, a ne teroristi koji su svojim djelovanjem izazvali rat koji je uništio državu Republiku Hrvatsku i definitivno podijelio stanovništvo Republike Hrvatske.

Jer, umjesto da se zahvale generalu Trifunoviću, sa čijim su tenkovima izveli etničko čišćenje Bilogorskih sela, ekipa ga je osudila.

Da li će nakon istrage o padu Vukovara, hrvatski osloboditelji grada iz 1991.  dobiti svoje mjesto u novijoj povijesti. Naročito sada kada je jasnije tko je koga napadao i kako je rat započinjao.

redarmy @ 17:21 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 2, 2017
Život u Hrvatskoj teće unazad.

Od njenog ulaska u EU ta zemlja je nazadovala u svakom pogledu. 

U industriji ne postoji napretka, građevina je nestala, turizam se svodi na masovnost priljeva i katastrofalnu kvalitetu usluga. 

Državne usluge su svedene na pogodovanje podobnima, i uskraćivanje potreba nedostojnima.

Čak je i katoličanstvo u toj zemlji doživjelo sukob sa drugim vatikanskim koncilom. Dok na vidjelo izlaze povezanost crkvnih krugova i bivših službi sigurnosti.

Sistem sociijalnih naknada se urušio, tako da mnoštvo od preko tristotinjak tisuća ljudi nema adekvatne uvijete za život.

Broj stanovnika se rapidno zbog svih tih razloga smanjuje, a država uporno laže oko toga. Čak i tada kada tamošnja predsjednica povikne preko svojeg omiljeno demografa da je stanje alarmantno.

Jer tada se uvelike vidi kako je razmišljanje vlasti te države. Razmišljanje koje je otvoreno nacističko, sa elementima rodijačko-ortačkog kapitalizma u kojem nema mjesta za nikoga osima za partijske kadrdove i njihovu rodbinu, dok za liberalno misleće Hrvate i manjince mjesta u Hrvatskoj nema.

Pa kada već pomislite da su SDP-ovci liberalno misleći, varate se. Ta tu stranku sve do nedavno je vodio otvoreni povijesni revizionist i učesnik u UZP-u presuđenom po ICTY-u.

U tome su udjela imali sadašnji premijer, predsjednica, predsjednik Sabora, niz minisatara, savjetnika predsjednice na čelu sa notornim Matom Granićem.

Zemlja je to u kojoj se kao što je to bio slučaj u nizu totalitarnih sustava izdajnici traže među onima koji se protive kriminalu i zločinu, dok se u stilu deseterca i gusala masovni ubojice i lopovi slave kao heroji.

Hrvatska, to jasno govore papiri iz ureda predsjednice Republike, nije nikada bila, nije spremna prihvatiti svoje različitosti, niti je spremna provoditi EU politiku po pitanju različitosti u društvu, razvoja novih tehnologija, te dostupnosti tržišta poslova i rada svakom tko živi u Hrvatskoj na jednak način.

Namjesto toga uveliko se kroz državom oktroiranu povijest, koja uvelike koketira sa nacizmom i fašizmom nastoji stvoriti privid uspješne EU države. 

Sve bi tu bilo dobro i po tamošnjeg premijera, kao i predsjednicu da ne postoji Eurostat, koji brutalno ruši sve hrvatske mitove.

Najnoviji mit je o dostopnosti besplatnog zdravstva. Mit koji se urušava svakog tjedna, iz razloga koji je na stol predsjednice donio tamošnji šef tajnih službi. 

Pa ako je broj stanovnika stvar za obradu od strane tajnih službi, znajte da to nije država, već logor.

U normalnim državama bi ministar zdravstva obavjestio vladu kako je zbog pada broja stanovnika na ispod 3,4 milijuna stanovnika, uz pravo koristenja od 5 milijuna, sustav neodrživ. Odnosno da Hrvati i Muslimani sa hrvatskim dokumentima iz BiH,ne mogu više koristiti zdravstvene usluge u Hrvatskoj, jer ne participiraju u državnom BDP-u.

No kako se radi o nacionalno isključivo i anti civilizacijskoj tvorevini, koju vode učesnici presuđenog kriminalnog poduhvata, tajna se krije u činjenici da postoje svi preduvjeti da se u Hrvatsku useli nekih milion izbjeglica, nakon što ta država odbija prihvatiti svoje građane koje je protjerala iz njihovih gradova i sela.

Onaj mit od uspješnom provođenju financijske politike svodi se na zamjenu novih kredita starima, novim zaudženjima kroz vrijednosne papire i neisplatu svojih obveza građanima.

Kako bi i to prikrili, nastoje uzimati sredstva iz EU fondova i trošiti ih na njima potrebe svrhe zbrinjavanja podobnih. Kasneći sa provođenjem svih onih obveza iz pristupnog Ugovora sa EU.

Kineći EU da je nedemokratska i antihrvatska, mada se samo o prevenciji EU da se sredstva troše po planu i da ne budu iskorištena za kriminalne aktvnosti hrvatske političke elite.

Za EU je stoga loše kada šef tajnih službi pred predsjednicu izlazi sa planom zaštite kriminalnog ponašanja te iste vlasti.

redarmy @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
86296
Index.hr
Nema zapisa.