Moj internet dnevnik
Red army
Blog
četvrtak, rujan 29, 2016
Da li je napokon došao kraj Hrvatsko-Srpskim svađama oko toga čiji je bio i čiji jeste veliki Nikola Tesla?

U te svađe ni krivi ni dužni upali su pomalo nepozvani i nespremni Ameri.

Stvarno je pitanje zašto se baš sada objvaljuju dijelovi zamrznutih dokumenata vezani uz život i rad velikog genija?

Nije baš uobičajeno da se to pojavljuje tek onako, hm, tek par dana nakon što se završio neuspio referendum u RS, ili nekoliko nedjelja nakon što su završili izbori u RH, istim onim rezultatom koji je bio prikazan i godinu dana ranije na opčim parlamentarnim izborima.

Ne nosi li poruka koja je danas prostrujala iz zaleđenih dokumenata, otvorena poruka "velikog brata" kako ni jedni ni drugi nisu sposobni za ništa, te da vrijede mnogo manje nego što si sami umišljaju o sebi?

Sva ova pitanja se razbijaju o tezi koja pomalo zvuči bogohulno i dolazi iz tih istih zaleđenih dokumenata.

Ta teza glasi da je neka strana civilizacija sa Venere donijela malu bebu, odredila mjesto i vrijeme, kao i ljude kojima će tu bebu povjeriti.

Ovo pomalo zvuči nekako Biblijski. Samo fali dio o bezgriješnom začeću. Ali je tu novi moment, pravoslavni prota, novi otac novog velikog genija. 

Znak pod kojim se novi genije pojavio nije bila zvijezda, već munja. On joj se često divio. Odlazio u prirodu, loveći munje. Kao da sa njima razgovara.

Nitko drugi od njegova roda nije to mogao, nitko nije to shvatao. Toliko je to išlo daleko da su prigovarali njegovu zemaljsku ocu svojevrsnu opsjednutost. 

Ali vratimo se političkoj konotaciji objave zaleđenih dokumenata, koje je u opticaj pustilo Ministarstvo Pravde SAD. 

Ta politička konotacija ogleda se u jednostavnosti. Poruci koja sama za sebe govori da i pored svega,pored svih deseteraca i legendi, koje se uzimaju kao povijesne činjenice,dok se povijest stalno proskribira, postoji realnost koja je daleko od uljuljkivanja u nacionalnu romantiku,toliko privlačnu kako Hrvatima, tako i Srbima.

Takvi partneri nisu nikome potrebni, nema sa takvima razgovora,jer se njih može i mora držati na kratkom povdcu,kako nebi počeli ujedati svuda, i svakoga, što bi uveliko moglo izazvati veliko krvarenju u Europi.

Zato poruka da je Tesla u stvari Venerac, samo po sebi daje podatak da narodi koji nastanjuju ove prostore nisu nikada imali svoje volje i znanja stvarati nešto korisno. Osim destruktivno se rastvljati na proste dijelove svakih dvadeset do pedeset godina.

Sada je potpuno jasno kako je prostorom kojega je nekada činila Jugoslavija upravljala neka superiorna vanzemaljska sila, koja je to činila preko i u suradnji sa Titom i njegovim drugovima. 

Jasno je da su vjerovatno upravo ti isti pomogli i NVOJ da ostvari konačnu pobjedu u drugom svjetskom ratu. 

A da se u zadnje ratove nisu htjeli mješati, upravo iz razloga što su ocijenili kako loša djeca trebaju odrasti i sami doči do spoznaje kako su beznačajni na planeti Zemlji.

U svojim posjetima ovom prostoru, često su koristili zabita mjesta i slabo naseljena područja. Kako bi tu uspostavljali kontakte sa lokalnim stanovništvom, a kasnije i sa vlastima, kojima su nekoliko puta davali upute za građenje stvari koje današnje male državice nastale na razvalini one velike države, same, ali i zajedno nikada nebi mogle napraviti.

Prisjetimo se svih onih vojnih instalacija po raznim gudurama, ali i sve ono što je tehnčki bilo napredno za svoje doba. 

U svojim traženjima i praćenjima, FBI je pokušao nekoliko godina pred genijevu smrt doći do podataka koji su se ticali izrade nekih novih vojnih sistema. 

Ono što ih je osupnulo jeste da su te materijale našli tamo gdje ih nisu htjeli vidjeti. 

Da li je genije znao ono što oni nisu htjeli da zna? Vjerovatno jeste, kada je u jeku rata deponovao kod poznatog prijatelja materijale koji su prošli pola planete i završili u trezorima NBJ...

redarmy @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 16, 2016
Pokušaj Premijera Srbije da pokaže kako se pod njegovom vlasti nešto mjenja u njegovoj Srbiji,odlaskom na predavanje i u službeni posjet Francuskoj i Parizu, nije donio ono što čamu se službeni Beograd toliko nadao.

Ulaganja koja su bitna karika održivosti sadašnje vlasti u Beogradu i Srbiji, nisu na vidiku. Nije na vidiku ni vojna pomoć, te veće osamostaljivanje Vojske Srbije od tehnike i vojnog materijala, do koje bi došlo kada bi Francuska povratila vrijednost prijeratnih ugovora sa JNA.

Vlast SNS-a je u velikoj žurbi, jer situacija u samoj Srbiji, poglavito u dijelovima ispod Beograda, toliko je kaotična i anarhična da jedino brzo ulaganje u odgovarajuču industriju može održati Srbiju na nogama.

Drugi par opanaka je činjenica da odlaskom u Francusku službeni Beograd želi razbiti ujednačeni prsten koji se steže oko Vučića i Nikolića u traženju od ove dvojice da ne samo pred Brusselexom, već i u samoj Srbiji pokaže volja i želja za daljnom demokratizacijom, jačanjem nevladina sektora, te oslobađanjem od pretjenranje regulacije domaće poduzetnike.

U sve to se upliće i nerješen državno-politički status dva dijela Srbije, Vojvodine i Sandžaka.

Kod riješenja ovih pitanja vlast nastoji djelovati različito. U prvom slučaju se ide na cementiranje okupacije Beograda, uvođenjem nepostojećih povijesnih simbola za simbole AP Vojvodine. Uz falsificiranje podataka o stanju ljudskih i manjinskih prava, prava na svojinu, o svojini AP Vojvodine, njenom financiranju i na posljetku njenom finalnom statusu u ustavno-pravnom sustavu Srbije.

Pokrajina koja je prije svih ovih zbivanja bila treća po razvijenosti u nekadašnjoj SFRJ sada je socijalni slučaj države koja živi od milostinje velikih kreditora i malobrojnih ulagača, kojima što se tiče same AP Vojvodine, vlada A. Vučića uvelike pogoduje davajući im imovinu te pokrjine u dugogodišnji najam, plačajući im za svakog radnika i do 11000 eura godišnje kao subvenciju za zapošljavanje, tako da su prihodi lokalne zajednice nikakvi. Jer, poreza od takvih nema. 

Život od poljoprivrede, kao glavnog izvora prihoda je onemogućen, jer je vlasnikom državne zemlje označena Srbija, iako je to poljoprivredno zemljište u Vojvodini. 

Sve to se nastoji zataškati puštanjem da ljudi u AP sve učestalije postraju Mađari. 

Sandžak je svojevrsno bojno polje u kojem se Srbija ponaša kao gubitnik. Iako nastoji pokazati kakao je ona ta koja vlada tim prostorom, istina je da bez odobrenja Ankare u tom prostoru se više nemože ništa dogoditi. 

Čak je redovno da navijačke skupine lokalnih klubova, "kolege" iz uže Srbije časti epitetima kao što su mrski četnici i ostalo. Za to vrijeme žandarmerija miruje.

Na stranu što su dvadeset posto lčlanova sadašnje vlade u Beogradu po nacionalosti Muslimani/Bošnjaci iz različitih političkih opcija. Stoji činjenica da je to stvar ne mudrosti i snošljivosti, već pokazatelj realne slabosti zemlje, koja nemože pozvati pod oružije više od 11000 vojnika, pa joj stoga neutralnost nasušno treba.

Kao osnovi dio ovog razmatranja ostaje poziv da se sadašnjoj Srbiji zabrani ulazak u EU, sve dok ne prizna realnost i ne promjeni svoj ustavni poredak. Pa pored gubitka Kosova, prizna da više nije u stanju kontrolirati na adekvatni način kako Sandžak tako i AP Vojvodinu. 

To se mogra nametnuti kao inperativ navodnom liberalu Vučiću, kao uvjet bez kojega nema daljih razgovora o liberalizaciji odnosa sa Beogradom. Nakon toga treba uvesti totalni neutralni status Srbije, nalik onome Austrijskom. 

Sadašnje stanje samo vodi do opustošenja prostora AP Vojvodine, južne Srbije, ali i Sanžaka, te do nenormalnog rasta Beograda u kojemu već sada živi svaki treći građanin Srbije.

redarmy @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 12, 2016
Dogovori su tu da se krše, planovi da se mjenjaju, a odluke ne provode.

Ovako se može u kratko naznačiti moguće želje CK SKH nakon izbora za Sabor RH. 

Rezultati su pokazali da nikakvi dogovori i odluke prije i pred same izbore nisu donjele onaj momentum u kojem se očekivalo da će biračko tijelo honorirati pojedine kandidate, grupe i stranke zbog njihovih opetovanih anticivilizacijskih istupa.

CK SKH nije u Sabor uspio progurati ni dio svojih članova, tako da su neki ostali debelo ispod praga za ulazak u to sastav tog tijela.

Dok su rezultati, obaju krila te organizacije uveliko premašile i najoptimističnija očekivanja realnih teoretičara zavjere. Ukupno dobivši 116 mjesta u Saboru RH ta politička organizacija je pokazala da se nešto bitno događa u političkom životu Hrvatske.

Dogodilo se ono što smo predvidjeli,povećao se broj apstinenata. Uočene su mnoge nepravilnosti i protuzakonitosti na izbornim mjestima. I to od nedovoljnje edukacije izbornih tijela pa sve do od tih tijela provedene političke sabotaže izbora-nedozvoljavanja ljudima da glasuju, naročito u manjinskim sredinama i za manjinske liste.

Cijeli događaj izbora 2016 za Sabor RH, nije prepušten slučaju. Jer je CK bio aktivno uključen i u odabir za izborna povjerenstav i biračke odbore. 

Posebno se brinulo da određeni kandidati budu izbirani za Predsjednike, potpresjednike biračkih odbora, kao i za članove izbornih povjerenstava.

Koliko se išlo daleko govore podaci da su rezlati kasnili čak dva sata, da su se podaci drastično mjenjali, a da su objavljivani totalno krivi podaci. Sve do toga da se nije davalo podatake o nevažećim lističima.

DIP- lokalna državna komisija djelovala je na momente kao razbijena vojska, vidno uznemirena, počesto sa kontradiktornim odgovorima na sasvim konkretna pitanja.

Stranke koje su učestvovale na tim izborima u većini nisu se ni trudile doči do vlastitih podataka sa terena. Što sve skupa daje za pravo da vjerujemo kako je postojao onaj naputak CK SKH kako se ima glasati.

Ono na to to tijelo nije moglo računati jeste nepostojanost izbornog tijela. Ali i na činjenicu da su širenjem svoje laži o broju građana i birača, sami uletjeli u svoju zamku.

Pokazalo se da Vlaho Orepić nije ukidao biračko pravo onima koji bitno utječu na rezultate izbora u Hrvatskoj, a to su vikend glasači iz BIH, uglavnom Hrvati. Već isključivo pripadnicima manjina. Pa se stoka steklo dosta razloga da se ove prošle izbore oglasi kao nelegalnim i nelegitimnim.

O svemu ovome dobijete podatke kada vidite da je u Mostovim utvrdama u Dalmaciji MOST izgubio iako tu uvjerljivo obnaša lokalnu vlast.

Na konstatacije da je ta udruga građana nastala kao klerikalna interesna skupina, nemušto se pokušalo skretati misao i razgovore na suprotne strane. Stoga se na rezultatima ovih izbora može vidjeti da drugi svjetski rat u Hrvata još uvjek traje, te kako ni umiveni HDZ sa maskom Plenkovića to neće promjeniti.

Sama Hrvatska će pokazati da je totalno promašeni projekat, kojega pod hitno treba staviti pod protektorat. U protivnom će oni koji se ne slažu sa sadašnjim stanjem uveliko bježati u Irsku, Tursku, Izrael i druge sigurne destinacije.

redarmy @ 09:20 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 7, 2016
Odlukom CK SKH, Hrvatska je prije izbora dobila rezultate opčih parlamentarnih izbora 2016.godine.

A sve u cilju da se spriječe moguće društvene anomalije, te se u cijelosti osigura stoljetna vladavina dvaju krila te partije.

U razgovorima na Krku koji su bili tajna, ali su kako se može zaključiti provaljeni od strane učesnika istoga, dogovoreno je da će izbore relativno dobiti SDP Hrvatske, dok će ga u stopu sljediti veliki partner u vlasti HDZ, dok će ostalim privjecima hrvatske demokracije biti prepušteno neumoljivo manje mjesta nego je to bio slučaj u izborima 2015.godine.

Dvije strane su se dogovorile, tj. prihvatile smjernice koje su dobile od vrha CK SKH, da se u raspravama ide na što veće okretanje prema desnici, sa ciljem da se spriječi moguća apsolutna prevaga u izborima na strani SDP-a. 

Za to je i napravljena taktika u kojima je Predsjednik te Partije, odlučno uskliknuo- ja sam izdanak NDH, odnosno NDH je dio suvremenog življena u Hrvatskoj.

Sa druge strane lokalni politički glumac plavih boja, pozat i kao hrvatski Clouni, uporno pokušava kamuflirati sve one neuspjele poslove od Like do Slavonije. U kojima su uveliko bili ili jesu umoćeni njemu ne tako daleki suradnici.

Sve to kako bi se spriječilo osipanje i onako probranog izbornog tijela HDZ-a.

Rezultati koji su trenutno važeči, daju 63 mjesta u lokalnom parlamentu koaliciji oko SDP-a, dok HDZ sa svojim trabantima dobija 56 mjesta. 

Ako to zbrojimo, ali ne po metodama bivšeg HDZ-ovog predsjednika Kara Marka, onda dolazimo do nadasve potrebne apsolutne većine, u kojoj nikakve manjine nisu potrebne za imenovanje snažne vlade.

Možda bi po mišljenju dijela CK, trebalo uzeti u obzir tzv. Most, ali samo ako isti ne pređe prag od deset mjesta u lokalnom parlamentu. 

Učešće drugih minornih grupa se i ne uzima u obzir, jer po svemu sudeći, Živi Zid, će biti srušen prije nego se i postavi na izborima, dok se uveliko kalkulira i sa Pametnima, koje bi moglo snaći pomanjkanje iskustva u biračkim odoborima.

Zbog svega ovoga, nastupajući izbori biti će najbolje posjećeni u posljednje vrijeme, jer će glasati i oni kojih na biralištima nitko neće vidjeti.  

Glasanje u tzv. dijaspori će bit jednako, iako je trend od posljednjeg glasanja za parlament Hrvatske, da broj izašlih na birališta u BiH opada.

Neće biti problema po ovom rješenju ni u činjenici da pojedine općine na istoku i krajnjem zapadu imaju već sada manje stanovnika nego upisanih birača. Problem je nastao samo u većinski manjinskim sredinama, gdje je protuustavnim aktom tehničkog ministra MUP-a RH, brisano sve što bi moglo bitnije utjecati na već dobijene izbore.

Stoga građani Hrvatske uživajte u izvjesnom rezultatu onoga što se od neovisnosti Hrvatske nije nikad provelo na zakonit i legitiman način-izbora.

redarmy @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 13, 2016
Spoznaja da zemlja koju ste stvorili, nije u stanju zauzeti mjesto koje ste joj odredili, tjera vas u to da gurate ponovno ono što ste pokušali tek nešto prije koju godinu, razbiti.

U predizborno vrijeme, kada je sve moguće, a kada se čuje i ono što nitko normalan ne vjeruje da će se dogoditi, svjedočimo u Hrvatskoj otkrivanju stvarnog sporta u politici.

Bilo koja politička opcija koja nastoji osvojiti vlast u svojem projektu uvjek drži figu u džepu. Jedno obećava dok se penje po vlast, a sasvim drugim se stvarima bavi kada ta vlast postane. I nije to samo kada se osvoji vlast, jer u Hrvatskoj i opozicija ima navadu da vara ne samo birače, već i sponzore.

Zvijezde prošlogodišnjih općih parlamentarnih izbora bila je udruga građana "Most". 

Pomognuta sa nekoliko strana, među ostalima i iz vani, kako financijskim, tako i nematerijalnim sredstvima, ta je udruga trebala, a u tome je i uspjela privući i oko sebe objediniti raznorodne skupine protesnih birača, onih koji svoj glas nisu vidjeli ni kod jedne od dvije sada velike koalicije, koje predvode u osnovi dva krila istog SKH.

"Most" je obećavao i kao takav se očekivalo, da će se napokon dogoditi politička evolucija u Hrvatskoj. 

Prešlo se preko činjenice da su glavni osnivači te udruge, u osnovi bili i među osnivačima jednog ultranacionalističkog, po mnogim karakteristikama klerikalno-fašističkog pokreta-"Hrast".

Očekivalo  se kako bi upravo ta potka, uz neku vrst face liftinga, moglo dovesti do formule koja bi donjela kao korektiv vlasti, ako ne i na vlast novu stranu, koja po svojim nazorima pripada tvrdom centrizmu, a po dokrtini demokršćanstvu.

Vjerovanje je bilo kako bi i blago oslanjanje na katolički kler na terenu, moga tome pomoći.

Ono na što se nije računalo jeste na ljudskiu ćud.

Umjesto da djeluju kao korektiv koji bi trebao privesti zemlju poput Hrvatske u okvire demokratskih i uljuđenih država, po svemu pretvorivši je u jednu "dosadno društvo i državu", taj pokret se profilirao kao amorfna masa u kojoj se od naznačenih ideja nije ništa bitno iskristaliziralo.

Jedino što je sada jasnije, a to nije bilo vidljivo na početku priče, jeste, da u pokretu preovladavaju rigidne desna zastranjivanja, kada su u pitanju vrijednosti poslijeratne Europe, ljudskih i manjinskih prava.

Zbog toga je upravo upitno koliko je dobro podržavati tu tvorbu na hrvatskom političkom prostoru.

"Most" nije uspio. Projekat je umjesto civilizacijskog poboljšanja, Hrvatskoj donio civilizacijsko vraćanje u povijest. Sustavi su se počeli urušavati, dok su opća prava građana i čovjeka svedena na puki nacionalistički kolorit.

Sam voođa te udruge, nije se uspio nametnuti u onom elementu koji Hrvatska treba, a to je povećanje sloboda. 

Jer, samo u nepunih godinu, zbog njegovog zatajivanja, Hrvatski položaj kod ulagača i u poslovnoj sferi, otišao je za tridesetak mjesta na dolje.

A sve to jer isti nije imao državničke vizije i istinoljubivosti da pred javnosti prikaže stvarno stanje u kojem se država našla. Samo iz razloga što je osjetio potrebu da cementira postojeću svoju poziciju u pregovorima sa lokalnim Kaptolom.

Iz samo ove male analize, jasno je kako predstojeći izbori u Hrvatskoj, ne donose ništa novoga. Jer u laž i korupciju utopljena politička elita, nije voljna napraviti više doli lagati i varati. Koristeći se pri tome najprizemnijim fašističkim metodama ili ako više vam odgovara boljševičkim.

Kako se za ništa drugo nema moči, osim uvesti Hrvatsku u "karantenu", onda je velika koalicija ili pak vraćanje SKH na vlast, jedini razuman oblik zadržavanja društva koje se raspada na nekom okupu.

U protivnom se mora ići sa uvođenjem protektorara, što u ovom geopolitičkom trenutku u Europ i svijetu, i nije baš tako jednostavno, a kamo li jeftino.

redarmy @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 75 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 2, 2016
Što će donjeti obilježavnje oluje? Istupe. Čije? Kakvi su?

U svakom nastupu ili istupu,zavisno sa koje strane dolazi, uglavnom se ili veliča vojni uspijeh i minorizira stradanje civila, dok sa druge ide obrnut proces- umanjivanje vojnog uspjeha suprotne strane i naveliko kukanje nad sudbinom onih koji su otišli sa svojih ognjišta.

U takvom "ping-pong" odnosu prema jednom događaju, razvio se na svim stranama i "ping-pong" efekt, koji je u mnogome ugrađen u državno djelovanje prema akterima tih događaja.

Hrvatska strana se nastoji sakriti iza potrebe da dan kada je vojna operacija "oluja" već uveliko trajala, posveti svojim veteranima i dobrovoljcima. Dok Srpska strana uvelike nastoji "oplakati" tugu onih koji su otišli iz svojih domova u izbjeglištvo.

Nakon dvadeset godina od tog događaja bilo bi valjda red da obje strane sjednu za stol i podvuku crtu ispod tog događaja, te navedu što je konačan rezultat te operacije?

Sagledajmo prvo kako je stvarana i tekla operacija "bljesak".

Samoj operciji, njenom provođenju i izvrđenju predhodili su intezivni kontakti sa ondašnjim snagama UN-a na terenu. Sada je jasno kako su argentinski i jordanski kontigent u sastavu UN-a u zapadnoj Slavoniji aktivno učestvovali u operacijama protiv pobunjenog domicilnog stanovništva. Pri tome ni jedna od zaračenih strana ne iznosi da su obje strane bile nacionalno izmješane. I to stoga, kako bi se dobila ona patina i naboj za održavanje nacionalnog jedinstva toliko potrebnog malim nedemokratskim režimima.

Slično je bilo u operaciji "oluja". Ulogu Argentinaca i Jordanaca, preuzeli su drugi, ali je operacija izvođena na sličan način.

U konačnici. Pripreme za operaciju počinju na početku ljeta 1995.godine, izviđačkim letovima bespilotnih letjelica sa  nekoliko aerodroma i pomoćnih uzletišta u Dalmaciji. Radi se o uzletištu pored Ploča, aerodromu Brač, te uzletištu na otoku Prviću. Uz povremeno korištenje aerodroma Zemunik.

Operacije izviđanja predvodile su strane službe,ali i prvatne tvrtke sa kontakima u američkoj administraciji, koja je bila izuzetno zainteresirana da suzbije djelovanje Rusije na terenu,a sve po izvještajima koji su dolazili od obavještajaca sa tog područja.

Plan je bio jednostavan. Upasti u tadašnje UNPA zone, suziti teritorij koji su kontrolirali pobunjenici, prikupiti pri tome što više naoružanja i prisiliti poubnjenike na pregovore.

To je bio plan onih koji su planirali orginalnu "oluju". 

Ono što se kasnije dogodilo na terenu, sa izvornim planom nema veze. Ali ima veze sa izdajom. Izdajom velikog saveznika, dogovaranjem sa ljutim neprijateljem.

Sve ovo ima uporište u samo jednome, kako su počele pripreme za vojno završavanje rata na Balkanu, tako su tekle pripreme za evakuaciju stanovništva,prvo iz rubnih zona sukoba sa pobunjeničke strane, a potom i sa čitavih teritorija, sa konačnim naglaskom na "na vječno riješenje nacionalnih pitanja". Pogotovo dva glavna aktera tog sukoba.

U konačnici, poznato je više ili manje kako je operacija "oluja" završila. Manje je poznato da je na Hrvatskoj strani učestvovalo skoro dvjesto tisuća vojnika iz svih rodova vojske, a na drugoj strani nešto proko četrdeset tisuća vojnika. 

Ovime je bilo osigurano da operacija mora uspjeti, ali je konačno ta operacija doživljela fijasko.

Umjesto, da po planu zapljeni potrebnu količinu naoružanja kojom bi se opremila mala, ali suvremena vosjka, kakva je HV bila projektirana za narednu deceniju, do toga nije došlo.

Krajinska vojska imala je u svojem sastavu dvanaest aviona, helikoprere "gazela" i MI-8, sustave protivzračne obrane, dalekometnu artiljeriju sa raketnim jedinicama. I još dosta toga. Nešto jest dopalo u ruke HV-a, ali se radilo o zastarjelim ili pretežno trofejnim modelima naoružanja. Uz dosta municije, koja je bila skladištena na nekoliko lokaliteta, ali se kasnije pokazalo da je "ozvučena", te tako neupotrebljiva za korištenje.

Pokušaj da HV, preko francuskih snaga dođe do haubica koje su bile u depoima UN, doživio je neuspjeh, tako da se u cijelosti na kraju operacije trebalo posegnuti za kupovinom naoružanja iz Ukrajine.

Srpska strana, iako je pokušala pokazati kako operacija nema legitimitet, nije napravila ništa da u cijelosti zaštiti stanovništvo za koje se smatrala odgovornom. Sustav se urušio četiri sata po početku operacija, u trenutku kada su turski fantomi onesposobili radio releje na Ćelavcu i Golom Brdu, pa je komunikacija između jedinica postala otežana.

Ulaskom u Knin, operacija HV-a na terenu je ušla u novu fazu. 

Iako prikazano kao poraz pobunjenih Krajišnika, to je bio samo početak težih okršaja koji su nastupili u narednim danima,uzrokujući teže gubitke u redovima HV-a i HVO-a.

Sa druge strane,peti koprus ABiH, nije imao većih gubitaka, osim što nije imao ni većeg uspjeha u presjecanju mostobrana kod Kulen Vakufa na rijeci Uni. 

Krajiške snage su po "planu" trebale svoje otstupanje zaustaviti u Srbu. Okupiti tu vojne komandante i početi sa aktivnom obranom. To se nije dogodilo. 

Iza toga, dolazi do nekih čudnih previranja.  

Konačno dvadeset godina od te operacije, slavlje uvelike zamagluje činjenicu, da je Hrvatska iz rata izašla bez pobjede na bojnom polju, sa planom iz Erduta, koji je postao dio ustavnog poretka te zemlje. Sa teritorijem na kojem je više od dvadeset posto površine, ispražnjeno od ljudi i stvari, uz kontinuirano osipanje cjelokupnog stanovništva,koje se sada koncentrira uglavnom u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i ponešto uz granicu sa Slovenijom.

Gubitkom stanovnika izgubljene su godine privrednog uravnoteženog rasta, BDP- je strmoglavo kliznuo prema periodu iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Dok je infrastruktura zbog prevare počinjene prema saveznicima u totalnom kolapsu. A to se tiče dalekovoda, telfonije, željeznice, brodarstva. Iako se može podičiti velikom mrežom autocesta, zbog načina na koji su ove izgrađene, dolazi sada do naplate zabluda i tehničkih grešaka, one uzimaju svoj danak.

Uvjerenje Srba da će ih "matica" zaštititi, te da će se nekada vratiti u svoj kraj, nerealna su. Oni su samo bili i ostali moneta za potkusurivanje, ali dio njih i danas sanja nešto što sa njihovom povijesti nema spoja.

Osjećaju da su izgubili, ali ne priznaju zbog čega je do gubitka došlo. Nisu spremni se suočiti sa time, i od toga početi razvijati nove odnose tamo odakle su došli. 

Pogotovo, što su ih na pojedinim mjestima nakon "oluje" pokušali zamjeniti drugi nesretnicima, onim iz BiH i sa Kosova. Onima koji sa sredinom u kojoj su naseljeni nemaju nikakav osjećaj pripadnosti, osim da su "Hrvati". A to su zato jer su Katolici, kao što su oni prvi "Srbi" jer su pravoslavci.

Danas je konkrento vidljivo da privredne aktivnosti u nekada UNPA zonama, nema! Nema ni suživota, ali ni osnovnog plana kako će taj život dalje teći.

Sve se završava na obljetnici "oluje", koju ovdje namjerno pišemo malim slovima, zbog svega onoga što je ona trebala biti, a nije nikad postala.

Ili pak jest, za sve one koji su samo jer su te godine ušli u HV, ostvarili prava koja im ne pripadaju. I za one koji su Hrvatsku vidjeli kao "Noinu Arku Hrvatskog naroda", koja gle ironije danas pušta na sve strane. Kao i dosta onih koji su otišli, da bi počesto i tuđu imovinu prodali državi koje su se bojali, po cijenama koje na tržitu nebi ostvarili. Započinjući sa time život mnogo dalje od Srbije.

Srbija u ovome nije amnestirana, pa vas pozivamo da o tome pogledate presudu ICJ iz Haga, gdje u potankom,tisuću stranica debelom izvještaju stoji kolika je čija krivica za događaje u Hrvatskoj,za događaje u "oluji".

 

redarmy @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 27, 2016
Hrvatska je promašena!

Zaključak je to eksperata koji se brinu za održivi razvoj EU, ali i onih koji su učestvovali u prekrajanju europske mape, nakon devedesete prošlog stoljeća.

U svim svojim analizama za prostor nekadašnje SFRJ, stoji da osim djelomično Slovenije, niti jedna od država nastalih nakon raspada složene federacije kakva je tadašnja SFRJ bila nije zadovoljilja skoro ni jedan uvjet koji neku državu čini državom.

Analize daju naslutiti kako je polički sustav koji sada egzistira napose u Hrvatskoj, uveliko identičan onome prije promjena u Europi. 

Na vlasti su i dalje uglavnom iste obitelji, istih političkih ideologa komunističke ideolojige, ili su ih pak kao u nekim nepotističkim državama, zamjenili njihovi potomci.

Razlika se vidi u potpunom odklonu od demokratskih princimpa i europskih standarda, iako je Hrvatska trebala biti primjer provođenja tih standarda u svakodnevnom životu.

Odnos prema različitostima, toliko se pogoršao da je u Hrvatsku stvarno neuputno slati azilante i/ili izbjeglice, jer postoji velika vjerovatnoća da će u državi kakva je Hrvatska, sa društvom koje je hiper senzibilizirano na nacionalističkoj matrici, ti imati velikih problema.

Problemi se sagledavaju kroz događaje, i pojedince, koji prisustvuju tim događajima, a za koje se tvrdi da su produžena ruka pojedinih političkih skupina, uglavnom onih većih, gdje ti pojedinci i skupine provode različite vidove pritiska sa ciljem zastrašivanja i eliminiranja onih koji su na bilo koji način različiti. 

Pod različitosti se ne uzima samo etnička, nacionalna i vjerska razlika, već i činjenice koje se tiču slobode izražavanja, pristupa informacijama, jednakosti pred zakonom. 

Uz još jedan veliki grijeh struktura, u kojima organi vlasti na raznim nivoima i u raznim izvedbama, krše prava pojedinaca i skupina, počesto djelujući kao ekstremistički bat, na svakoga tko im nije po nekim njima poznatim modelima.

Hrvatska je neuspješna i iz toga što se nakon svih ovih godina od sticanja neovisnosti, pokazalo da je rat, onaj drugi svjetski rat, u Hrvatskoj još uvjek živ i da ga uglavnom vode iste skupine kao i prije sedamdeset godina

Iako u Ustavu, Hrvatska naziva sebe sljednicom pobjedničke vojske pod komandom Tita, u stvarnosti se provodi državni revizionizam, u kojemu se notorni kvislinzi i njihova ideologija nastoji rehabilitirati, a sve pod agendom nacionalnog jedinstva.

Katolička Crkva u Hrvatskoj u tome je jako aktivna, iz razloga koji nisu poznati ni vizitatorima, koji uvelike navode, kako se vjerovatno ispod takve mračne ideološke potke krije pretjerano trošenje sredstava iz crkvenih resursa, za osobne potrebe dijela klera, navlastito za onaj dio klera koji je naklonjen Kaptolu.

U svakom slučaju, kriminal je ono što ne štedi niti jedan dio državnih, kao ni društvenih struktura u Hrvatskoj.

Nepotizam, klijentelizam i neplaćanje računa, a posebno izbjegavanje plaćanja poreza, tolikih su razmjera, da država godišnje gubi dva državna deficita. Dok je stanje sa infrastrukturom iz istog razloga katastrofalno.

Samo iz činjenice da Hrvatska uglavnom živi od turizma, za sada se ne navodi sva opasnost koja za turiste i domaće prijeti na prometnim infrastrukturama.

Ne spominju se ni činjenice o vodi koje na večem dijelu Hrvatske nije za upotrebu, kao činjenica da je zdravstvena zaštita zbog nakaradnog pristupa osiguranicima, srozana na razdoblje od prije devedeset godina.

U hitnim slučajevima ne postoje helihopterske intervencije, van vojno-civilnog sustava lokalnog HGSS. Jedine svijetle točke u cijeloj državnoj infrastrukturi.

Ali, službe koja je zbog svoje izvrsnosti, pod konstantnim pritiskom da se ugasi,jer država iako je upozorena od EU, ne daje dovoljna sredstva za nesmetano djelovanje službe koja je poluprofesionalna.

Stanje sa kreditiranjem pojedinaca i poslovnih skupina, sama po sebi je poglavlje za sebe. Do sredstava se ne može doći zbog kreditnog reitinga u kojem se Hrvatska nalazi, ali i činjenice da se država zadužuje uveliko na domaćem tržištu.

Najveći problem je pristupu tržištu rada. Do posla se može doći jedino koruptivnim radnjama, a u državnoj upravi je uveliko uvedeno javno pravilo da se ivestitore ucjenjuje, kako bi tzv. legalno, donacijama darivali one od kojih trebaju po zakonu dobiti ono što traže.

U takvoj situaciji roba i usluge koje se ostvaruju u Hrvatskoj skuplje su u odnosu na bilo koju drugu članicu EU, a ujedno je poslovanje time postaje nerentabilno kada se nastoji poslovati po pravilima globalnog tržišta.

Stoga je neupošljivost u Hrvatskoj jako velika. Najveći dio radne snage zaposlen je u državnim kompanijama, te lokalnoj i državnoj upravi.

Država upošljava i veliki dio tzv. privrede. Koja naslonjena na državu, služi za zadovoljavanje političkih ambicija vrhova jačih političkih grupacija u Hrvatskoj.

U takvoj strukturi, u realnom sektoru radi svega tridesetak posto uposlenih, dok u ostatku ima radnika koji rade i na nepostojećim radnim mjestima, što donosi debalans u cijenama koje nude na tržištu..

Odnos 1,1:1 umirovljenik na zaposlenog, donosi situaciju u kojoj je država u stanoj zoni bankrota, koji je tehnički bio izbjegnut još prije jedanaest godina, ali je to dovelo do peterostrukog uvećanja javnog i državnog duga. Dok je dugovanje građana uveliko prevazišlo vrijednost imovine istih.

U svakom slučaju, Hrvatska se pokazuje kakva nije. Ona bježeči u revizionizam, skriva povijesne činjenice o stvarnosti svojeg postojanja. 

Postojanja koje se bazira na kriminalu, otimačini, mržnji i anticivilizacijskim ponašanjem većeg djela stanovništva.

redarmy @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 20, 2016
Svaki puta kada se nešto ima dogoditi to najavimo.

Prošli put smo najavili neke promjene na relaciji Srbija-nacionalne zajednice, i to se dogodilo.

Pozvali smo EU i Rusiju da prizemlje Aleksandra Vučića, ali i da smire dvojnu Kolindu Grabar Kitarović, i to je učinjeno.

Potpisana deklaracija između mandatara za Premijera Vlade RS i Predsjednice RH, samo je njihova nevoljnost da priznaju vlastite poraze.

Sa jedne strane, nema se snage priznati kako je stvarno stanje. Srbija nema ni snage, ni sredstava da održava se na ovoj sadašnjoj veličini. Za tako što joj treba puno veći BDP per capita nego ga sada ima. Uz to nije u mogučnosti garantirati ni osnovnu provedbu potrebnih zakona u nizu privrednih grana, a posebno onih koje se tiču agrara.

Hrvatska Predsjednica priznaje da joj nije uspio posao sa preseljenjem i zamjenom stanovništva, koji je išao još dok je ona bila u Ministarstvu vanjskih poslova. Kao što je jasno da joj neodgovara, da se zna kako je povijest Hrvatske duboko ukorijenjena u dijelove nekada jedinstvenog KundK carstva, čiji je i sadašnja AP Vojvodina dio.

Srbija uz sve svoje povike o potrebi očuvanja i zaštite svoje manjine na teritoriju susjeda, nije i ne čini gotovo ništa. Jer, za zaštitu treba imati sredstava, a rekli smo već, ta država nema sredstava ni za vlastito funkcioniranje.

Koliko je stanje ozbiljno govori, skoro dnevno urušavanje ekonomskih prilika. Najnovije, javno najavljeno je ukidanje treće smjene u Fiatu iz Kragujevca, zbog potpunog fiaska projekta auto industrije.

Dok, vremenske neprilike čine svoje, te dovode do prosjačkog štapa mnoge koji se bave voćarstvom u Srbiji.

Sama država, čudom nema čak sredstava za protivgradnu obranu, nema ni sredstava za prvu pomoć oštćenima i poharanima. Jednostavno, ima samo sredstava za vojsku i policiju, a samo to ne čini jednu državu.

Sa Hrvatske strane, stanje u većini rubnih,graničnih podrućja je katastrofalna. Stanje je toliko alarmanto da infrastruktura u neposrednoj blizini Zagreba ne funkcionira. A ne funkiconira ni u nekoliko većih gradovo u toj državi.

Svaki posao koji se pokreć u toj državi opterećen je kreditima sa visokim kamatama, što greenfield proizvodnju čini totalno neisplativom, pa predvladavaju uglavnom lom poslovi.

I ono što je najvažnije dvadeset sedam posto privredne djelatnosti čini turizam, što sa ostalim ulugama sačinjava preko pedeset posto učešća u BDP-u, što opet nije dovoljno za normalno punjenje budžeta. Tako da uskoro idu kaznene ekspedicije državnih službi kako bi stiglo više prihoda.

Dogovor koji to nije, na deklaraciji koja nikoga ne obvezuje, u stvarnosti je pokušaj otupljivanja pritiska koji se vrši na Beograd i Zagreb, da se napokon uljude, i počnu djelovati kao EU države, zapadnog tipa, a ne kao Orbanova Mađarska.

Tri strane, Mađarska, Hrvatska,Srbija, ovoga puta se dogovaraju, kao i mnogo puta ranije na štetu trećega, a to je AP Vojvodina.

Deklaracija i raniji bilateralni dogovori osim otupljivanja pritiska imaju za cilj da se do kraja devastira prostor koji svojim kulturnim nasljeđem ne odgovara trima malim nacionalizmima. 

Koliko će u tome biti uspiješnji ovisit će od udruženog djelovanja Washingtona, Brusselexa i Moskve. I sada dolazimo do poante.

Nacistima u Srbijanskim redovima, zastaje kost u grlu,kada im se govori da i Moskava ne odobrava puno toga kod sadašnjeg mandatara Vučića.

Da će mu Mirovića posebno naplatiti. 

Hrvatska se ne miri da joj nitko sa Zapada ne drži stranu, kao i da joj glasno prijete, ako se ne odrekne kršenja ranije potpisanih sporazuma, onog sa Kleinom pogotovo.

Uz to svako zapuštanje domokratizacije prostora koje nastanjuje hrvatska nacionalna zajednica u Srbij,ali i ostale, smatrat će se suradnjom nacionalista, i tako sankcionirati.

Botovima usprkos.

redarmy @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, lipanj 11, 2016
Nije vijest kada se dogodi bombaški napad, već kada političar naleti na vlastitu minu.

To se dogodilo Aleksandru Vučiću.

U velikoj želji da pokaže koliki je potencijal, da predstavi sebe kao prosvjetitelja i kao kreatora nove Srbije, da je time postao miljenik Zapada, te neosporni partner Vladimira Vladimiroviča, aktivirao je potezno odskočnu političku minu kojom je raznio svaku iluziju o sebi vlasti na čijem je čelu.

Njega se, a to on dobro zna postavilo na mjesto na kojem je, samo iz razloga da se izbjegne direktna okupacja Srbije i uvođenje direktne uprave sa strane, kao što je to slučaj u susjednoj BiH ili na Kosovu, ali odnedavno i u Makedoniji.

Trebao je, a nije denacificirati zemlju, modernizirati joj upravu, decentralizirati je i vratiti na kolosjek od prije dolaska miloševićevog režima na vlast.

Umjesto toga dolazi do retrogradnih procesa, u kojima se ne više policijsko-batinaškim metodama gase mediji i gaze medijske slobode, već se to čini kroz tajkunizaciju medijskog prostora Srbije. 

U tom procesu na tapetu prošle vlade, ali i sadašnjeg mandatara za Premijera Srbije bili su i mediji sa manjinskim programima u gradovima gdje nacionalne zajednice čine zančajni dio stanovništva. 

Nestala je Radio Subotica, Radio Sombor, Radio Vršac, Radio Bor, RTV Kragujevac, da ne spominjemo druge medije koje je kao što je slučaj sa novinskom kućom Politika, vlada Srbije na čelu sa Aleksandrom Vučićem  nacionalizirala, a u cilju da se kroz nju prokazuje politika koja sa realnim stanjem u Srbiji nema veze.

Obraćajući se kroz razne tabloide, kroz Prvu TV, Aleksandar Vučić pokazuje koliko je plitak za političara kakvoga nova evropska Srbija treba.

On nije tip političara kojega bi poželjela za partnera Moskva. Ne vjeruje mu, a ujedno mu zamjera da svojom pronacionalističkom politikom u bitnom narušava prava malobrojne rusinske skupine u Vojvodini.

Uz to njegovo shvatanje pojedinih pitanja vezanih uz vojnu doktrinu neutralnosti, ne daje Vladimiru Vladimiroviču osnovu da Srbiji isporučuje moderno naoružanje.

Za EU i ostali dio Zapada, trebalo bi biti jasno sa kim ima posla. 

Manipulatorom koji se krije iza velikih fraza, krijući sopstveni strah, politički oportunizam i želju da na isti način kojim je djelovao kao ministar u miloševićevoj vlasti upravlja zemljom koja je više umorna od experimenata.

Jedan od tih je i "Beograd na vodi", veliki kompleks javnih kuća za bogate arape, koji bi tu držali svoje priležnice, a preko boravišta registriranog u Beogradu ostvarivali vojno-ekonomski upliv u tkivo EU.

Onaj koji to ne želi vidjeti suradnik je najreakcionarnijih struja, vahabista u islamskom svijetu.

U svojem stavu da na to zažmiri, a da u svojoj kući pritegne uzde osobnim slobodama, od slobode udruživanja, informiranja, do slobode rada i prava na rad, aktuelni mandatar u Srbiji uzeo je sebi za pravo da se obračunava sa tuđim mišljenjem i pravom ljudi na slobodu okupljanja i mišljenja.

Samo zadnje izjave u nekoliko intervjua na prvenstvenu na Prvoj Tv,ali i u aturiziranim komentarima u raznim tiskovinama, van Srbije su dovoljan razlog za odstupanje sa mjesta na kojem se nalazi ili mu se pretendira.

Ne može mu u tome pomoći ni pronacistička trgovina vrha SPC-a, koji bi pod jednu skupljao vjernike. Kao da su svi pravoslavni na Balkanu Srbi. 

E, pa nisu gospodo Episkopi i Vladike. SPC, ovakva kakvu je sada znamo nastala je dekretom regenta Aleksandra 1923. godine, ukidanjem samostalne Crkve u Vojvodini, Hrvatskoj, Dalmaciji, Austriji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini.

Zato zabranjivati Rumunjima da obavljaju svoju religijsku službu na svojem jeziku, protivno je kanonu. I dovoljan je razlog da se protiv gospodina Irineja pokrene postupak pred sudovima.

SPC, je ogledalo današnje Srbije,one koja odbija pogledati se u ogledalo i uvidjeti da nema prijatelja, nema rodbine koja bi htjela biti uz nju.

Samo zato jer takva odbija savjete koje stižu iz Moskve, Brusselexa, Atene, Istambula, Jeruzalema, Kaira, Washingtona...

Nakon svega, Aleksandar Vučić se okuražio suditi one koji mu oponiraju, a u istom trenu brani političke lunetike iz svojih redova. Uz svestranu podršku dijela klera, iako je jasno da je svojih 49% na izborima osvojio na krajnje neprimjeren način. Plaćanjem glasova paketima socijalne pomoći, preslagivanjem glasačkih vreća u putu, te postavljanjem svojeg čovjeka za predsjednia RIK-a.

Zbog svega ovoga, male od kuhinje mora otići. Aleksandar Vučić, to EU mora znati i tražiti, mora otići. A njegovo mjesto mora zauzeti netko tko će napokom Srbiji i Srbima reći koliko su mali da bi bili veliki, te koliko se miješanje u stvari suverenih zajednica poput BiH, neće toleritati. 

Kao što je važno reći da bez federalizacije Srbije, ona nema što tražiti u EU, ali ni u EAU....

redarmy @ 12:52 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 9, 2016
Komentare ne komentiramo, jer se u mnogome ne oslanjaju na ono što pokušavaju komentirati, a počesto se ne naslanjaju na realnost u prostoru i vremenu.

Govoriti danas o dostignučima u recimo Vojvodini u okvirima asimilacije pojedinih nacionalnih grupa, kao osnovu za neke od tvrdnji, pokazuje kako se službena politika u Beogradu nastoji prikriti u svojem ulasku u EU.

Ne želi se govoriti iz povijesnih konteksta, o različitosti dvaju srpska mentaliteta. Onoga u nekadašnjoj KundK Monarhiji, od onog u Knjaževini Srbiji i u prostorima koji su bili dugo diijelovima nekih drugih carstava.

Okruženi njemačkim utjecajem u svemu, od poslovanja do društvenih odnosa, pa time i obiteljskih odnosa, pravoslavno stanovništvo prostora koji je daleke 1856. godine postao autonomna pokrajna unutar ugarskog dijela Monarhije, ali i ostali stanovnici toga prostora, svoja duhovna, etička pa i etnička shvaćanja dijelili su svojim najbližim susjedima. 

U takvom okruženju miješanje vijera i ljudi na različite načine i na raznim mjestima, nije bilo ništa neobično.

Činjenica da je pismenost i uprava u Srbiju stigla iz Vojvodine, dovoljno govori o kulturnim dosezima dvaju cijelina.Također je činjenica da je sve do Miloševićeve "jogurt revolucije" Vojvodina bila dva puta razvijenija od uže Srbije. Dok je danas u statusu polukolonije, na dnu po BDP-u u Srbiji.

Sve ono što je infrastrukturu na prostoru Pokrajne činilo sličnom onoj u Austriji i Bavarskoj, današnja Srbija je i zadnjim odlukama Ministarstva prometa, derogiralo, ukidajući aktivne pružne pravce u Vojvodini i ograničavajući broj graničnih prelaza sa susjednim zemlja. Svodeći ekonomiju u Pokrajnu na nisko akumulativni nivo.

Svatko kome je stalo do dobrobiti AP Vojvodine, određuje se prema događajima u njoj na način da traži da se njena povijesna državotvorna prava poštuju.

Tim prije što je Vojvodina "svojevoljno" na čisto montiranom izjašnjavanju zastupnika njene skupštine od 29.11.1918. godine pristupilo kraljevini Srbiji i Crnoj Gori, kao poseban entitet.

Da je tokom cijelog postojanja Kraljevine Jugoslavije, činila posebnu Banovinu. Da bi u toku drugog svjetskog rata dogovorom tamošnjeg stanovništva svih nacionalnosti, uključujući i Švabe, zatražila priznanje AVNOJ-a kao posebne cjeline u novoj federativnoj Jugoslaviji.

Cijelom projektu su se suprostavili srbijanski komunisti i građanski političari, a zbog čega je J.B. Tito, na prijedlog Đilasa, preinačio stremljenja Vojvodine u Autonomnu Pokrajnu u sklopu Federalne Demokratske Srbije, koja ima još i Autonomnu oblast( stupanj niže od pokrajne) Kosovo.Koje je zbog poznatih razloga dugo bilo pod tada Saveznom upravom.

Sljedeći neke unutrašnje potrebe Prezidij na ćelu sa J.B. Titom, donio je na kraju rata odluke o ukidanju statusnih prava Podunavskim Švabama i Austrijancima. Natjeravajući ih da se opredjele na kraju gdje žele živjeti. 

Na njihova ognjišta dolaze koloni iz pasivnih krajeva Jugoslavije, pa čak i Egejski Makedonci i Grci, nakon završetka građanskog rata u Grčkoj i poraza grčkih partizana. 

Ta  nova mješavina trebala je vremena socijalizirati se u prostor koji je deset puta bio razvijeniji od prostora iz kojih su koloni došli u kolonizaciju. 

Dosta onih koji su došli "vlakovima bez voznog reda" se nije snašlo i bilo je prisiljeno vratiti se odakle je i došlo.

Oni koji su ostali, poprimili su sve osobine ranijih njemačkih stanovnika. Do te mjere da su ih mnogome kopirali.

Iako je u tavom društvu postojao tihi bojkot Mađara, zbog uloge Hortijevaca u okupaciji Kraljevine Jugoslavije. Tihe diskriminacije preostalog njemačkog i astrijstkog stanovništva, kao i trzavica između domaćih i dođoša, ono što je donjelo pojavljivanje Miloševića i njegovih jogurat revolucionara, bio je divljački upad u mirnu, antifašistički opredjeljenu i uljuđenu sredinu, u kojoj se rad cijenio više od toga tko si i odakle si.

Danas nakon svega, govoriti da ne postoje sentimenti za samobitnost onoga što je Vojvodina bila i jest, u stvarnosti je spin službeni politike koja zna svoje nemogućnosti držanja sadašnje Srbije na okupu.

Zna da ako se zakotrlja u Novom Sadu, ode Novi Pazar, i obrnuto. I tu neme veze što su dvije trećine stanovnika Vojvodine etnički Srbi. Jer, Srbija još nije shvatila da biti Srbin ne znači misliti isto, osjećati isto. Posebno kada se jedinstvo održava umjetno, silovanjem Radio Televizije Vojvodine, gašenjem lokalnih medija, rušenjem prava nacionalnih zajednica, postavljanjem na vodeće funkcije pobegulja iz Hrvatske i BiH.

Sami Hrvati iz Vojvodine nestaju nakon dogovora iz Graza, pokojnog Bobana i Karadžića, kojemu je kumovao još jedan pokojnik Šušak. Tada je naređeno, a Praljak priznao na sudu da se dvije trećine Hrvata iz Vojvodine ima preseliti u nekad večinski srpska područja u Hrvatskoj. 

Do razrade i obistinjivanja ovog plana dolazi u ljeto 1995.g.

Kao što su saveznici nakon drugog svjetskog rata priznali Austriji da je bila prva žrtva nacističke agresije na Europu, tako bi se i Vojvodini, trebalo priznati pravo prve žrtve miloševićeva velikodržavlja. Te joj se vratiti državnost po ustavu  SFRJ i SR Srbije iz 1974. godine uz klauzulu o pravu veta na sve zakone koji zadiru u egzistencijalna pitanja pokrajne.

Sadšnji mandatar za premijera Srbije, trebao bi početi o tome razmišljati, te početi pregovore u Novom Sadu, prije nego mu to mnogo brutalnije ne bude nametnuto negdje sa strane. Ma koliko on mislio da je nečiji miljenik. Posebno sada kada je čudnim metodama osvojio vlast i u Vojvodini.

redarmy @ 12:29 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
80584
Index.hr
Nema zapisa.