Moj internet dnevnik
Red army
Blog
utorak, veljača 13, 2018
I to je prošlo.

Posjet Predsjednika Republike Srbije, Zagrebu, pretvorio se u ono što se predviđalo da će se dogoditi nakon što je pred sam posjet otkriven karakter poziva i pravci kojima bi taj posjet trebao pogurati obostrane odnonse-

Kao prvo bilo je jasno da se iza posjeta krije želja službenog Zagreba da iz svojih redova dodatno potisne svaku prisutnost manjinskog dijela, ovog puta Srpskog. Pogotovo nakon što je onaj Mađarski marginaliziran drakonskim metodama zastrašivanja i protjerivanja. 

Hrvatskoj javnosti nije poznato, jer to je kao daleko od svega da su prema Mađarima u Baranji i na istoku Hrvatske, uz prešutnu podršku lokalnih, pa i državnih vlasti primjenjivane metodode bliske terorizmu. 

Ta javnost i da je to znala, vjerovatno se ne bi mnogo uzbudila.

Jer sada je jasno kako tu javost može pokrenuti samo mržnja prema drugačijem i tuđem, bez obzira na naciju i vjeru.

Nije to generaliziranje, već činjenica koju su znali i oni koji su naknadno posredovali i obradili posjet Predsjednika Republike Srbije,Zagrebu.

Njegov odlazak na Kordun u središnjem dijelu Republike Hrvatske nije slučajan, niti je to dio koje je trebao po orginalu da se dogodi. 

Nije se trebalo dogoditi ni veliki Sabor Srpskog naroda u Hrvatskoj, u zagrebačkom "Vatroslavu Lisinskom".

Sve je trebalo proći mnogo bolje za dva "lidera".

Ovako pritisnuti "sponzorima" igrali su zadane uloge, što je u potpunosti otrkilo svu kaljužu u kojoj se Hrvatska nalazi. U kojoj žive njeni građani, napose manjine.

U razgovoru kojega je pokušao inicirati Premijer Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković o reguliranju potražnje za ratnu odštetu, kroz prebijanje preko privatne imovine, došlo se do stajališta da bi takvo što sada bilo nemoguće, kao i da bi reakcija "Sponzora" bio razoran za obe strane. 

Srbija bi ostala bez mogućnosti ulaska u EU, a Hrvatska bi ostala bez trećine terirorija.

U drugom pokušaju da se dogovore na štetu trećega, prvo AP Vojvodine, a zatim Unije BiH, ona je tražila u slučaju AP Vojvodina, da to bude kroz institucionalizirano obeštećenje svih koji žele optirati prema svojim starim domovinama. Tako da Vučić to odradi kod "svojih", a ona kod Hrvata u AP Vojvodini preko nikom korisnog Žigmanova.

Upravo je praćenje njegovih komunikacija otkrilo koliko je čega i koga bilo na stolu. Te je pomoglo da se takav scenario sruši.

A što se tiče BiH, glavni "miner" dogovora u Zagrebu je neočekivano bio "prvi Hrvat" u toj zemlji. Kojemu se nije svidjelo što bi mogao biti "žrtveni jarac" na pladnju moćne tisučljetne institucije.

Kao i činjenica da se za one koji su to ranije učinili nije napravljeno gotovo ništa da u pasivnim sredinama u Republici Hrvatskoj požive kao normalni i prihvaćeni građani.

Upravo suprotno, broj onih koji su iz BiH otišli i "proklizili" preko Republike Hrvatske u treće zemlje je jednak.

Stoga moramo zahvaliti tisučljetnim institucijama, EU,Rusiji, SAD i Kanadi na dobro odrađenom poslu, koji se treba nastaviti. Da se ne dozvoli da posjet postane šuplje slovo.

Za početak sa mjesta predstavnika Hrvata u Srbiji treba skloniti Žigmanova. U Hrvatskoj treba Pupovca potaknuti na veći terenski rad i pomoć ljudima koje predstavlja ili ga zamjeniti kao Žigmanova.

U krajevima koji su naseljeni manjinama pritisnuti da se dosljedno provodi Ustavni zakon o manjinama, sa većom autonomijom tih područja. 

AP Vojvodinu odvojiti administrativno od Beograda, i dati joj veće ovlasti u pitanjima unutrašnje uprave, suda i poreza.

A u BiH velikim saborom pod pokroviteljstvom veilikog Religijskog Vijeća za Ekumenizam u starom središtu BiH samostanu Kraljeva Sutjeska odrediti odnose svih koji u njoj žive.

Ovim događajem su delegitimirani svi oni koji su sebe prokazali kao čuvare nacije, a u stvarnosti čuvare mržnje i vlastitih sinekura.

 

redarmy @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 2, 2018
Velika je nervoza u novosadskoj Banovini. Tamošnji glavni stanar je u očajnom stanju, sve više se trza. Utučeno šeta hodnicima, ne kontaktira sa zaposlenicima kojima je šef.

Ne prima ni posjete "razdraganih" građana. Nema vremena ni za sve ono što za što bi trebao imati vremena. 

Čak je i mobitel isključio. A svojem je vozaču naglasio da se nikako ne javlja kada na mobitelu vidi pozivni broj Budimpešte.

Nemože se snaći u onome što ga je snašlo.

Iako je prije zadnjih izbora nogama i rukama pokušao odbiti položaj na koji je gurnut. Svesrdno se nadao da će ga sudbina zaobići i da će iz prikrajka partijske sjene upravljati događajima u zemlji koju nije shvatao, a pokazat će se kasnije ni volio.

Izbori koje su svestrano pomogli određeni pomoćni krugovi iz beogradske ćaršije i koji su prema svim podacima koštali njegov SNS desetak milijona evra. Dok je njemu kao čovjeku koji je imao određenih ambasada u Beogradu.

Poznat po svojim žestokim stavovima o nacionalnom pitanju, sakriven u nekoj mirnoći koja je davala privid uljuđenosti sredine iz koje je ponikao, već davno se našao na "radaru" onih koji su pratili situaciju u sredini kojoj je djelovao.

Njegov šef, a izgleda i prijatelj Aleksandar, uzdao se u to da taj "povučeni" intelektualac nema velikih ambicija u politici i da stoga nije prijetnja njegovim planovima.

Ukratko, djelovao je kao najpovoljniji izbor za šefa lokalne administracije u AP Vojvodini.

Držalo se, a to je bio stav i nekih ljudi oko Aleksandra da se taj neće buniti niti puno tražiti za domovinu koju je, sada je jasno mrzio iz dna duše.

Kao domaći izdajnik, on je stoga poslužio svrsi.

Došao je na funkciju sa koje je mogao se prometnuti u nešto više od pukog izvršitelja volje beogradske čaršije. Mogao im je pokazati da ima snage i kičme da brani barem vlastito dostojanstvo.

Umijesto toga taj je politički tragač, kako smo vam opisali danas u depresiji.

Na ulicu više ne smije izaći jer ga svi psuju. Djeca mu se rugaju, a ljudi sve češće izlaze na ulice da bi iskazali svoje protivljenje politici koju provodi.

Možda vam je svima jasno o kome se radi. Ali da ne budete u dilemi, navest ćemo da se radi o predsedniku vlade AP VOJVODINE, Miroviću.

Taj izrod je sve ono što je vrijedilo u Vojvodini pokušao omalovažiti. No kada je naletio na zid koji je ubrzano nastao protiv četnika i ljotićevaca, kojih je on bio dio, počelo je povlačenje.

A kada je iz Njemačke i Austrije stiglo propitivanje njegova popuštanja uzurpaciji vojvođanske zemlje, kao i imovine za koju su oni bili zainteresirani, stao je.

Nakon što je propustio osuditi djelovanje dijela SPC u Banatu, zbog čega su se pogoršali odnosi sa Rumunjskom, tradicionalnim saveznikom Srbije, a u prvom redu Vojvodine, izgubio je kompas.

Pritisnut lojalnošću prema Beogradu, te činjenicom da bez suradnje sa okruženjem može ostati i bez glave, počeo je solirati u vanjskoj politici.

Kreće uspostava odnosa sa dijasporom po evropi. Značajno je da se stupa u kontakt prvo sa Austrijancima i Švabama porijeklom iz Vojvodine, a potom sa svim ostalima. 

Na takvu politiku Aleksanar je odgovorio zatvaranjem priljeva sredstava za AP Vojvodinu. 

Ni sedam godina od promjene ustava Srbije, pokrajna nije ostvarila zagarantiranih sedam odsto udjela u republičkom budžetu. Iako ga puni sa preko trideset pet odsto.

Iz portfelja pokrajne izuzimaju se veliki sistemi, značajnija poduzeća, prometni koridori, ukidaju željezničke pruge.

Mirović na to kada je trebao reći nije rekao ništa.

Sada kada su na red došla Pozorišta i biblijoteke po mjestima u Vojvodini, duboko se zavukao u Banovinu i ne izlazi iz nje.

Nemože, jer je to za Mađarsku postala crvena krpa, a o svemu su se raspisali i posnimili svijetski mediji.

Stanje sa manjinama je posebno pitanje, no ono i nije čisto njegov resor. Jer i tamo gdje je pokušao braniti neka manjinska prava bio je izdan od svojih.

Mirović je stoga personifikacija kako je povijest Vojvodine puna prevara. 

Počev od dana kada je "prisajedinjena" Srbiji. Do danas kada joj ta Srbija negira posebnost preko izbora koji su bili ukradeni, sa čovjekom koji nije htio vladati, a danas se nalazi u poziciji da će mu se sutra suditi za izdaju. Kao što će ga vojvođanska povijest zapamtiti kao petokolonaša i suradnika okupatora.

Mirović se još može i spasiti te sudbine, samo ako jasno od Beograda preuzme sva obilježja državnosti zemlji na kojoj je rođen. Mada bi to moglo značiti izazivanje sukoba sa južnim susjedom. Koji u sadašnjoj situaciji nastoji preveslati samog Mirovića pregovorima sa Zagrebom.

redarmy @ 14:26 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 25, 2018
Nije tako davno bilo, kada smo na ovim stranicama iskazali svojevrsnu podršku dvojcu Vučić-Nikolić.

U to vrijeme uvelike je prijetilo da se na političku pozornicu Srbije prelije svo ono crnilo koje je u sebi predstavljao nesuđeni vojvoda Vojislav Šešelj sa svojim sljedbenicima.

Mada se tada ćinilo da je sve spremno za povratak Srbije u prošlost, političkim inžinjeringom se postiglo to da su nekadašnji Šešeljevi bliski suradnici postali prominentni politički faktor.

Srbija je trebala krenuti prema evropskim integracijama, postati stabilnija i uljuđenija. Jednom riiječju trebala je postati poželjno mijesto za život.

Umijesto toga, današnja Srbija je daleko od svega i svakoga. Savjetovana neutralnost nije provedena do kraja. Nitko od relevantnih čindbenika u svijetskoj politici nije još priznao tu neutralnost, mada se službeni Beograd svojski trudi promovirati je svugdje i kod svakog.

Krivica za takvo stanje nije na diplomatiji, jer ona može onoliko koliko dopušta službena vlast, odnosno vrh države. A ta vlast od početka puše u "diple". 

Sa jedne strane stroga povezanost na Rusiju, promovirana od tadašnjeg Predsjednika Nikolića. I sa druge strane očajan pokušaj europeizacije države tadašnjeg Premijera Vučića.

Baveći se formom, a ne sadržajem nisu uspjeli  u ničemu od onoga čemu su stremili. Jer Srbija nije postala ruska gubernija, ali nije se uspjela pridružiti europskom klubu.

Ni poveznica sa Kinom, kao ni ona sa Arapima nije donijela puno više od pustih obećanja i pustih oranica, uzetih od vojvođanskih paora i najmljenih za neku siću.

To je bilo toliko dobro odrađeno da je današnje katastrofalno stanje na vojvođanskim selima vidljiva golim okom. Ljudi, tko god to može bježi od nekad poželjnog mijesta za život, jer ga vlast koju danas predstavlja lik aktualnog Predsjednika Republike Srbije Vučića, čini sve kako bi im pomogao u odluci da odu sa svojih ognjišta. 

Prvo sa čim se budala hvali, a normalan stidi su izjave tog istog Vučića, da je Srbija na dobrom putu oporavka. Kao i da je vlada pogodila politiku stranih ulaganja. Ni riječi o plaćama koje su niže nego u Nigeriji, uvjetima na radnom mjestu koje graniče sa robovanjem, kao i činjenice da se svako radno mjesto plaća sa trideset posto dobrovoljnog priloga SNS-u.

U takvoj atmosferi svi prigovori bivšeg Predsjednik Nikolića mladom pulenu, da svojom politiko "puca Srbiji u noge" nisu imali efekta. Dapače, sam Nikolić pao je kao žrtva Vučićeve paranoje, koja se preselila i u politički ring, gdje se svakih nekoliko mjeseci najavljuju izbori.  Upravo stoga da se prikriju svi "uspjesi" "unaprijeđenih četnika".

Da išta ima vrijednost u sadašnjoj vlasti i da će iza te vlasti ostati išta vrijedno spomena, neke stvari poput ukidanja određenih prava, možda bi i prošli. 

No kada nemate rezultate, a gušite slobode, ubijate svoje oponente i prebijate novinare. Onda je vrijeme da vam se kaže dosta.

Odlazak Vučića je neminovnnost, i to se mora dogoditi odmah. Zato jer svim svojim djelovanjem guši inovativnost, pluralizam i političku demokratizaciju države.

On je taj koji svojim djelovanjem, pokazuje kako se Srbijom može govoriti samo sa pozicija sile. Pokazao je to Tayip Erdogan na primjeru Sandžaka.

Truli savez sa Orbanom, nije dao službenom Beogradu prostora za nacionalističko divljanje, već je učinio da je za njega Vojvodina trajno izgubljena. 

Jer kada pogledate sastav građana, vidjet ćete da svaki drugi građanin u Vojvodini ima neki pasoš zemlje iz okruženja, a neki i po nekoliko takvih pasoša. Da je broj stanovnika tamo sveden na dvije trećine predratnih događanja. Kao i da "Slobodanov inžinjering naroda" nije dao onaj rezultat kojeg su priželjkivali Akademici SANU-a.

Srbija se danas nalazi pedeset i više godina od najbliže Evrope. Nije moćna da drži teritorij kojega sada prisvaja. To joj je veliki teret i zato joj, Vučiću posebno treba objasniti da se mora odreći nacionalističkog centralizma i mora omogućiti federalizaciju države. Sve kako bi se spasilo, da Srbija ne postanje malo veći Beograd.

redarmy @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 6, 2018
Suludi pokušaj da se smjene šiitske mule u Iranu, u stranu su gurnule činjenicu o poraznom stanju Američkih saveznika.

Iran devastiran svim, a u zadnje najviše ratom i sankcijama, nastoji lavirati u smislu harmonije i snošljivosti različitosti, kako bi obranio temelje islamske revolucije iz 1979. godine

Takav Iran je u osnovi u puno boljem položaju nego su to mnogi američki saveznici u istočnoj i jugoistočnoj evropi.

Tamošnje elite su po "uzoru" na iranske mule uvele obveze crkvene ispravnosti i društvene posvećenosti pročišćavanja prošlosti, a sve u cilju da prikriju sve ono što je Niki Hailly govorila na VS jučer za iranski režim.

Ne samo to, već je stanje gore. Krije se činjenica da vojna oprema u tonama putuje i biva dostavljana IS i drugim islamističkim grupama direktno iz skladišta od Petrova na Marici do Gdinje na Baltiku. Podaci koje je svojedobno dala jedna bugarska novinarka toliko su smiješni, a za svijet bijahu užasni, kada se sravne sa podacima o zapljeni istoga od strane Hezboallaha i njegovih saveznika u zadnjih četiri mjeseca.

Vulgaris, vulgarum je i činjenica kako se u operacijama islamista koriste mnogi vojni elementi nekadašnje SFRJ, kao i da instruktaža počesto pripada ljudima koji su na neki način vezani uz prostor bivše Jugoslavije, a žive i rade, ili su čak rođeni u inozemstvu, na zapadu. 

Za to vrijeme se po bivšoj Jugoslaviji naročito u Hrvatskoj pričaju bajke o hiljadama islamista u susjednoj BiH, ali ne i činjenica kako ih predvode djelatna ili bivša djelatna vojna lica. Ne govori se o učešću u operacijam visokog rizika od Maroka do Iraka, jer to nije za priču. Kao ni činjenica da se oružije sa Balkana transportira sa hrvatske obale. 

Pretvaranje imovine bivše JNA u diskont za opremanje suludih terorista omogućila je neformalni dogovor dijela nekih krugova sa lokalnim elitama da kao u slučaju Bugarske i Rumunjske mogu raditi sve ono što u demokratskim i uređenim državama nije moguće. 

A moguće je tim elitama prisvajati opću imovinu, ubirati quazi poreze, otvoreno uzimati mito, te u svemu postupati po svojoj volji mimo svih važećig zakonskim normi.

Arbitriranje koje tobož vozi Jet Li je glupost nepismene diplomacije, koja se skriva od činjenice da je sklopila pakt sa đavlom. Valjda joj je to u opisu posla?

Avion tipa Jet Li nije u stanju pritisnuti "svoju" KGK da prestane izazivati netrpeljivost i društveni rasap u Hrvatskoj. U Srbiji mu nije pošlo za rukom navesti tamošnji režim da promjeni mišljenje i postopanje u svezi AP Vojvodine. Na Kosovu i Metohiji mu je odbijeno slijetanje, pa se događaju one stvari kojima smo bili svijedoci u svim zemljama SFRJ. 

Svakako se treba prisjetiti i djelovanja vjerskih vođa na tom prostoru. Uvelike određen kršenjem svih vjerskih ustava i kanona, pa se zato moglo dogoditi postojanje dviju IZ u Srbiji, nastanak dviju nekaknonskih pravoslavnih crkava, te veliku šizmu u HBK, kao i revizionističkim djelovanjem SPC-a.

I u svemu tome je osnov privatno bogaćenje i davanje prednosti svojemu, rodovskom i rodbinskom u odnostu na ono javno. 

Nitko se ne buni, a kada se i pobuni tada to čini po torovima svoje nacionalne pripadnosti i društvena položaja.

Poljska je pokazala kako to funkcionira kada se Tilerson dogovara sa tamošnjom klero-nacionalističkom elitom. Ili kako se tolerira antisemitizam jednog Orbana unutar EU.

Sve to je promašaj američke vanjske politike, koja za svoje cilj nakon fijaska sa Putinom, trži nove ciljeve i nalazi ih u Iranu.

A trebalo bi da civilizira i upristoji svoje saveznike na istoku EU, te da im jasno kaže da se povijesni revizionizam neće trpiti, a svako nedemokratsko djelovanje sankcionirati. U što spada velika korupcija, anti poduzetnička klima, ogromna birokracija i quazi porezna opterećenja, što dovodi do devastacije u populaciji na tom prostoru.

Nesmije se dozvoliti da u Baltičkim zemljama ljudima branite govoriti i učiti ruski, kao što se nesmije ostaviti u Mađarskoj nezaštićene Rome, Poljskoj pripadnike vjerskih i nacionalnih manjina. 

Ne bi se smjelo podržavati Predsjednike poput Kaćinskog i Grabar Kitarović, jer takvi u svojoj uspravnici ne drže nikoga.

redarmy @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 14, 2017
I što sada reći nakon tako uspješno obavljene istrage?

Što reći o policiji države koja traži počinioce za na zakonu obavljenom djelu?

Policija je pod političkim pritiskom KGK i A:P: odlučila donjeti neke papire pred javnost. Trebalo je to biti rutinski odrađena presica, koja se pretvorila u tešku optužbu za one koji su je sazvali.

U Republici Hrvatskoj, a o njoj se radi važi službena mantra kako je "Domovinski Rat" bio "oslobodilački i da se Republika Hrvatska u tom ratu branila od agresije JNA i srpskih pobunjenika".

Kao i da su u tom ratu na strani odbrane učestvovali svi Hrvati. Čak i oni koji su do tada nosili uniformu JNA.

Možda bi to bilo i dalje moguće tvrditi, da to istraga MUP-a RH nije demantirala u samo dvije rečenice.

Jer:

1) Raketiranje Banskih dvora, 1990-91g. službena rezidencija Predsjednika Predsjedništva Republike Hrvatske obavilo je JRV. I onda šok. Nalogodavci, izvršitelji i logističari cijelog podhvata bili su Hrvati.

Ti isti Hrvati se nisu vratili u Republiku Hrvatsku, i gle čuda nastavili su svoje karijere i nadalje na sličnim poslovima u RV, ali i van njega.

2) Jedan od glavnih svjedoka u istrazi bio je glavni savjetnik tadašnjeg Predsjednika Predsjedništva Republike Hrvatske koji u direktnom prenosu pred milijunskim auditorijem mrtav ozbiljan izjavljuje:"ja sam se tih dana obreo u Banskim dvorima jer me je Predsjednik Tuđman htio vidjeti. Ja sam naime pobjedio ""Varaždinski korpus", preuzevši od tzv. JNA velike količine naoružanja i opreme, pa je raketiranje bila odmazda za to."

3) Nitko ni riječi da je na čelu te JNA Stipe Mesić, da je u posjetu Tuđmanu tadašnji Predsjednik savezne vlade Ante Marković i da je na stolu poruka Veljka Kadijevića ministra obrane, da se prestane sa provociranjem sukoba, te da se već jednom dođe do političkog dogovora, na čemu inzistira i Marković.

Uzmemo li sve ovo u obzir, dolazimo do podatka koji su porazni za službeni face lifting službenog Zagreba. 

Komadant tadašnjeg "Varaždinskog korupusa" JNA Vlada Trifunović je predao korpus iz dva razloga. Moralnog, jer nije htio da razara grad koji je trebao štiti, ali i zbog razloga terorističkog djelovanja onog istog savjetinka. 

Djelovanje prema obiteljima službujučih, njihovo pritvaranje, prijetnja preko razglasa da će ih poklati ako se vojarne ne predaju, nije baš junačan čin, već čin terorizma.

Vojarne su bile blokirane, bila im je isključena infrastruktura, a uokolo njih su se razmještale minsko-eksplozivna sredstva.

U tzv.pregovorima se otvoreno prijetilo vojnicima i časnicima JNA da će ih strijeljati ako se ne predaju i ne predaju im naoružanje, uz već spomenute prijetnje preko članova porodica istih.

Suočen sa ovom agresijom na svoje vojnike i časnike Trifunović je izdao naređenje da se oprema onesposobi, a ljudi postroje za napuštanje baze.

Zbog ove svoje odluke osuđen je u Beogradu, ali i u Zagrebu za ratni zločin, iako u ratu nije učestvovao.

Zato je odgovor stigao sa neba, od ljudi Hrvata kojima su neki u Varaždinu dirnuli u obitelj i zbog čega se nije trebalo suzdržavati. Akcija je bila samo opomena što će se dogoditi ako se nastavi dalje sa bolesnim Špegeljevim prebrajanjem po vojarnama.

Cilj ni tada ni kasnije nije bio Tuđaman, a pogotovo u danu kada je imao sastanak sa osobama iz saveznog vrha.

Znalo se to svih ovih dvadeset i koju godinu, ali se ponavljamo zbog činjenice da je akcija izazvana zbog ničin izazvana napada na vojni objekt, te krađu opreme, bila samo opomena, koju su smislili i proveli Hrvati protiv Hrvata, MUP i službena politika u Republici Hrvatskoj nikada nije htjela izaći sa rezultatima istrage.

Za mit o "Domovinskom ratu" Gudelj je bio dželat. Brutalno je u prašinu gurnuo želju nekih u Repbulici Hrvatskoj da se predstavljaju kao istinski borci za slobodu, a ne teroristi koji su svojim djelovanjem izazvali rat koji je uništio državu Republiku Hrvatsku i definitivno podijelio stanovništvo Republike Hrvatske.

Jer, umjesto da se zahvale generalu Trifunoviću, sa čijim su tenkovima izveli etničko čišćenje Bilogorskih sela, ekipa ga je osudila.

Da li će nakon istrage o padu Vukovara, hrvatski osloboditelji grada iz 1991.  dobiti svoje mjesto u novijoj povijesti. Naročito sada kada je jasnije tko je koga napadao i kako je rat započinjao.

redarmy @ 17:21 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 2, 2017
Život u Hrvatskoj teće unazad.

Od njenog ulaska u EU ta zemlja je nazadovala u svakom pogledu. 

U industriji ne postoji napretka, građevina je nestala, turizam se svodi na masovnost priljeva i katastrofalnu kvalitetu usluga. 

Državne usluge su svedene na pogodovanje podobnima, i uskraćivanje potreba nedostojnima.

Čak je i katoličanstvo u toj zemlji doživjelo sukob sa drugim vatikanskim koncilom. Dok na vidjelo izlaze povezanost crkvnih krugova i bivših službi sigurnosti.

Sistem sociijalnih naknada se urušio, tako da mnoštvo od preko tristotinjak tisuća ljudi nema adekvatne uvijete za život.

Broj stanovnika se rapidno zbog svih tih razloga smanjuje, a država uporno laže oko toga. Čak i tada kada tamošnja predsjednica povikne preko svojeg omiljeno demografa da je stanje alarmantno.

Jer tada se uvelike vidi kako je razmišljanje vlasti te države. Razmišljanje koje je otvoreno nacističko, sa elementima rodijačko-ortačkog kapitalizma u kojem nema mjesta za nikoga osima za partijske kadrdove i njihovu rodbinu, dok za liberalno misleće Hrvate i manjince mjesta u Hrvatskoj nema.

Pa kada već pomislite da su SDP-ovci liberalno misleći, varate se. Ta tu stranku sve do nedavno je vodio otvoreni povijesni revizionist i učesnik u UZP-u presuđenom po ICTY-u.

U tome su udjela imali sadašnji premijer, predsjednica, predsjednik Sabora, niz minisatara, savjetnika predsjednice na čelu sa notornim Matom Granićem.

Zemlja je to u kojoj se kao što je to bio slučaj u nizu totalitarnih sustava izdajnici traže među onima koji se protive kriminalu i zločinu, dok se u stilu deseterca i gusala masovni ubojice i lopovi slave kao heroji.

Hrvatska, to jasno govore papiri iz ureda predsjednice Republike, nije nikada bila, nije spremna prihvatiti svoje različitosti, niti je spremna provoditi EU politiku po pitanju različitosti u društvu, razvoja novih tehnologija, te dostupnosti tržišta poslova i rada svakom tko živi u Hrvatskoj na jednak način.

Namjesto toga uveliko se kroz državom oktroiranu povijest, koja uvelike koketira sa nacizmom i fašizmom nastoji stvoriti privid uspješne EU države. 

Sve bi tu bilo dobro i po tamošnjeg premijera, kao i predsjednicu da ne postoji Eurostat, koji brutalno ruši sve hrvatske mitove.

Najnoviji mit je o dostopnosti besplatnog zdravstva. Mit koji se urušava svakog tjedna, iz razloga koji je na stol predsjednice donio tamošnji šef tajnih službi. 

Pa ako je broj stanovnika stvar za obradu od strane tajnih službi, znajte da to nije država, već logor.

U normalnim državama bi ministar zdravstva obavjestio vladu kako je zbog pada broja stanovnika na ispod 3,4 milijuna stanovnika, uz pravo koristenja od 5 milijuna, sustav neodrživ. Odnosno da Hrvati i Muslimani sa hrvatskim dokumentima iz BiH,ne mogu više koristiti zdravstvene usluge u Hrvatskoj, jer ne participiraju u državnom BDP-u.

No kako se radi o nacionalno isključivo i anti civilizacijskoj tvorevini, koju vode učesnici presuđenog kriminalnog poduhvata, tajna se krije u činjenici da postoje svi preduvjeti da se u Hrvatsku useli nekih milion izbjeglica, nakon što ta država odbija prihvatiti svoje građane koje je protjerala iz njihovih gradova i sela.

Onaj mit od uspješnom provođenju financijske politike svodi se na zamjenu novih kredita starima, novim zaudženjima kroz vrijednosne papire i neisplatu svojih obveza građanima.

Kako bi i to prikrili, nastoje uzimati sredstva iz EU fondova i trošiti ih na njima potrebe svrhe zbrinjavanja podobnih. Kasneći sa provođenjem svih onih obveza iz pristupnog Ugovora sa EU.

Kineći EU da je nedemokratska i antihrvatska, mada se samo o prevenciji EU da se sredstva troše po planu i da ne budu iskorištena za kriminalne aktvnosti hrvatske političke elite.

Za EU je stoga loše kada šef tajnih službi pred predsjednicu izlazi sa planom zaštite kriminalnog ponašanja te iste vlasti.

redarmy @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 18, 2017
Danas je dan silovanja sjećanja na patnju i stradanje grada Vukovara i njegovih građana.

Službena Hrvatska, ali ne samo ona nastoji se isprati od povijesnih činjenica, razloga i posljedica promašenih, nasilnih i ishitrenih odluka Franje i Udbaša oko njega tih dana na početku devedesetih godina.

I radi to na način da vrijeđa zdravu pamet svih onih koji su učestvovali u vojno-policijskim operacijama na istoku Slavonije i Zapadu Srema.

Laž je postala istina, a istina nepoželjna, jer u velikoj mjeri negira ono o čemu se u Zagrebu lamentira svih ovih desetljeća.

Nitko tamo ne spominje činjenicu da je sukob u Vukovaru isprovociran od strane snaga iz Vukovara, a prema vojarni u gradu. Da je to učinio čovjek koji je u gradu provodio teror i kojega je vladin povjerenik optužio za isto u svojem izvještaju o uzrocima i posljedicama pada grada.

I umijesto da ga se smijeni unaprijeđen je, da ubija i u Pakračkoj poljani, ali i po Zagrebu.

A onaj koji je pokušao spriječiti sudbinu koja je u Zagrebu bila namjenjena Vukovaru i čitavoj istočanoj Slavoniji, ubijen je od strane suradnika agenta republičke SDS Hrvatske. 

Smrt Kira bila je ona razvodnica koja je dovela do rasplamsavanja sukoba.

Čuvanje istine, lažima, je i kada notornog ratnog huškača i zlotvora Slavonije,promovirate u generala, a onda mu nemožete suditi, jer eto nema dokaza, mada su ih puna groblja u Vojvodini.

I kada službeno ustvrdite da je broj branitelja grada bio tri puta manji od stvarnog, onda ili nešto skrivate ili pak želite umanjiti svoje gubitke.Kao i zasluge onih koji su u toj obrani učestvovali.

Uz snage iz grada tada je u obrani učestvovalo i dosta stranih plaćenika, ali i čitava brigada mađarske vojske. Koja je povučena u ljeto 1991, neposredno nakon što je tadašnja JNA pokrenula operaciju zauzimanja dijelova juga Mađarske.

U samom gradu su ljudi koji su ga branili bili svijedoci strašnih zločina tzv. heroja, koji su upadali u skloništa odvodili ljude i ubijali ih na nekoliko mjesta u gradu.

Kasnije su oni koji su ga oslobodili postupili slično. 

Grad je silovan i orobljen samo jer je bio drugačiji, živuće tkivo različitosti. 

Razorili su ga oni kojima u Zagrebu nije bilo ni do građana ni do grada, već do vlasti i para koje su mislili pokupiti nakon svojeg osamostaljena. Sa druge strane postojao je interes da se dogovor ispoštuje i razori sve ono što bi bilo civilizacijsko mjerilo jedne uljuđene europske države.

Zato svaki današnji dan u Vukovaru je novo iživljavanje nad njim i njegovim građanima, kojih je danas samo trećina u ondosu na ono doba kada su Zagreb i Beograd odlučili da ga izbrišu sa popisa.

Pa čaki i činjenica da se prešućuje da je nakon pada/oslobođenja grada na vodotornju vijorila još sedam dana službena zastava SRH, i da su u Vukovar kao prvi osvajači/osloboditelji momci sa juga Hrvatske...

redarmy @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 5, 2017
Kotrola uma i djela u Republici Hrvatskoj doslegli su neviđene razmjere.

U svojem strahu od gubitka vlasti, nesposobne da pokrene bilo što suvislo za dobrobit svojih građana, vladajući HDZ premrežio je čitavu zemlju sa svojim "povjerenicima". 

Isto tako je uveo pravilo da se na radiju i televiziji u toj zemlji moraju i mogu puštati samo "provjerene stvari, koje ne utječu na moral i naciolane osjećaje Hrvata-katolika".

U tom smislu, se puštaju melodije koje u svemu navode na suicid, nelagodu, pa sve do pritiska da se takva Hrvatska napusti što  prije.

Iako je turistička sezona navodno polučila velike rezultate, po svemu što se vidi u trgovini na malo, ugostiteljstvu i građevinarstvu, takvih naznaka nema.

Stvarnost je turobnija, sumornija i surovija. Sve više objekata nekada pripremanih da budu turističko-ugostiteljski automati za novac, nalaze svoje mjesto u oglasima ili ispod stola, prodavani kako bi se izašlo iz dubioza koje su naišle sa "izuzetnom sezonom".

U svakom slućaju, podatak da velika večina takvih objekata nije spremna raditi cijelu godinu, govori o stvarnom stanju države i stranke koja tu državu vodi.

Zato i ne čudi ta "mreža" koju je oformilo "političko vodstvo" vladajućih, a gdje prvenstvo imaju stari kadrovi iz MUP-a, izvjesni drug Vaso sa suradnicima.

Njegova opsesije da mora u realnom vremenu znati sve o svakome, na način koji mu daje mogućnost "bolnog" djelovanja, iznjedrio je niz promašaja, koji bi mogli dovesti do pada aktualne vlade Andreja Plenkovića.

Plenković, koji je inauguriran iz EU da bude premijer u zemlji koja ubrzano grabi prema fašizmu, u kojem je da budemo iskreni već dva desetljeća, za bliskog suradnika ima osobu poznatu po svojim nacističkim stavovima, ali i po činjenici da mu je za diplomiranje trebalo dobrih dvadeset godina, a sve zbog naporna rada na terenu.

U kojem je radu obnovio narušenu stranačku mrežu prokazivača, huškača i od stranke kontroliranih nasilnika. 

Stvar bi možda prošla neopaženo, da nije primjećeno kako se dosta događaja u zadnje vrijeme odvija u sinergiji vlast-stranka- sudovi.

Vlast pokreće akcije koje se vode po najboljim metodama nacista, protiv neugodnih im svjedoka. Prvo se putem stranačkih denuncijanata skupljaju podaci o ciljanim osobama, grupama, pojedincima, a zatim se filuju stranci prinadležni novinari, da bi potom putem galopirajućih foruma, nesmetano "poslove sanacije prepustili slučajnim nasilnicima". 

Tko god se u takvim uvjetima nada zaštiti službi, može na to u Hrvatskoj zaboraviti.

Napredovat će onaj policajac, agent i drugi, koji su brži u okretanju glave i saginjanju službene glave.

Na medijskim prostorima Hrvatske, lokalne stanice se utrkuju u nacionaloj čistoći svojih programa, a sve pod pritiskom "javnosti" koju gle čuda kontrolira i financira stranka na vlasti preko mreže druga Vase.

U ostvarivanju poslova je potrebno toj istoj mreži udijeliti "milostinju" od kojih tridesetak posto prihoda. I nema potrebe brinuti za porezne organe. Nedaj bože organe gonjenja.

A rad u državnoj službi je potrebno iskonbinirati izdašnim prilozima uz ulizničku pokornost, od davanja podataka o kolegama sa posla do pisanja hvalospjeva i glasanja za rejting stranke u anketama.

Takva situacija je vezana i za one strukture koje bi trebale biti van politike. Jer napredovanja u vojsci nema ako nema odanosti programu i djelu vladajućeg HDZ-a.

Sportaši, kulturnjaci, sve je manje više vezano uz tu stranku, i bez pristupa toj stranci nema uspjeha.

Opet se nakon odlaska vani, iz "zahvalnosti udijeljuje koji postotak iz ugovora", kako bi odnosti ostali idilični, a inače nacionalno ostrašćeni reporteri sportiskih redakcija uljudno spominjali i najmanje "uspjehe" istih.

Sistem koji je ovime razvijen u Republici Hrvatskoj, je posve sigurno bliži onom iz DDR, a ne nekom demokratskom sistemu vrijednosti.

Stoga pad Ivice Todorića nesputano otkriva kako je cijelih dvije decenije funkcionirao sistem u kojem je bilo važno imati iskaznicu i plaćati politički reket. 

O tome je najbolje prozborio upravo sam Todorić, otkrivši koliko je bio i još uvjek jest spoj vladajuće politike, Crkve, ekonomije u zelji koja nije ništa drugo doli neuspio projekt svojih arhitekata.

redarmy @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 23, 2017
Bivša Jugoslavija i njeni narodi očekuju da se nešto promjeni. Očekuju da počnu normalno živjeti i raditi. I vjeruju kako će EU iznaći snage da spriječi daljnju devastaciju prostora na kojima je nekada živjelo preko pedeset šest nacionalnih skupina i preko sto dvije nacionalne zajednice sa isto toliko zasebnih jezika i nešto manje pisama.

Strah EU unije od svojih ekstremista, zaustavilo je razvoj na jugoistoku kontinenta,te je uvelike pomoglo da se na tom prostoru razviju tzv. populistički pokreti, a u stvarnosti revizionistički pokreti.

Pogledamo li pomalo od Triglava prema jugu, sagledavamo stanje u kojemu je ekonomski razvoj dosegao određenu granicu, nakon kojega se dogodila dekadencija cijelig zajednica. 

Nije za govoriti, kako je stanje ukupne infrastrukture upravo pogledom sa Triglava u katastrofalnom stanju, pa se upotrebom bazne infrastrukture, nemogu postići oni elementi razvoja koji su postojali jop prije četrdeset godina.

Neulaganje, zatim bježanje javnog novca u privatne džepove, ali i pogrešno planiranje dalo je za povod da se ljudi pokrenu na cijelom prostoru od Triglava do Gevgelije, i da to pokretanje bude pojačano najnovijom globalnom izbjegličkom krizom. 

A koja je dovela do daljnjeg razvoja estremizma u društvima mikro državica na tom prostoru.

U domenima odbrane, te državice danas zajedno nisu ni četrdeset posto bojeve gotovosti nekadašnje JNA. A u pitanjima civilne zaštite ni na deset posto nekadašnjih kapaciteta.

Stanje je toliko katastrofalno da je ponukalo Alijansu da na pojedinim dijelovima te teritorije uvede neposrednu upravu. Bez obzira na to radi li se o državama koje su u sastavu Alijanse ili su van nje.

Ulazak Crne Gore u Alijansu svedeno je na državni udar, kojim je spriječen referendum, koji bi po sadašnju vlast i zagovornike Alijaske loše prošao. Sa druge strane, suđenje nekim akterima kontra udara, prikriva činjenicu da se vodio sukob oko najkorumpiranijeg režima na tim prostorima.

Sa druge strane i nacionalno najliberalnijeg. 

Sa druge strane stanje u susjedstvu, napose u Hrvatskoj toliko je zabrinjavajuće, da je nužno bilo uvesti čak i Premijera. 

Desnica koja je dvije godine lutala u potrazi za riješenjima problema, koje je sama stvarala, morala se povući pred uvezenim Plenkovićem, koji je implementiran u nastojanje EU da pacificira ustaše u redovima hrvatske vlasti. 

Inicijativa je stigla iz Berlina, ali je naknadno prihvaćena od svih pet velikih članica SB UN. Na teritorijima koja su privedena na upravljanje Zagrebu, a na kojima stoljećima žive uz ostale i Hrvati, postavljeni su monitoring timovi, a upravitelj tog prostora je aktivirao svoju ulogu upravo u trenutku kada se po nalogu jednog od vodećih HDZ-ovaca povela anti manjinska kampanja paljenjem njihove imovine na prostoru Dalmacije, da bi ta akcija izazvala kontraakciju, što je zbog katastrofalnog stanja civilne obrane zamalo izmaklo kontroli.

Odluka HDZ da u gradu na istoku-Vukovaru za gradonačelnika postavi politici i situaciji nedoraslog mladog političara, ultradesne provinijencijencije Ivana Penavu, porijeklom iz krajeva koji su u prošlosti naginjali ustaškoj ideologiji, donjela je tom gradu na Dunavu nazadovanje i ubrzano propadanje.

Investicije su izostale, a zbog antieuropskog postupanja, zaustavljen je čak i projekat novog putnog pravca koji je grad trebao povezati brzom cestom sa auto putem kod Subotice i dalje sa Aradom u Rumunjskoj. 

Uticaj na razvoj lokalnog javnog prijevoza i cesta, kao i upotrebe ostale infrastrukture toliki je da se fijasko zvan Penava nastoji prikriti ne toliko potrebnim projektom obnove tamošnjeg vodotornja, rušenog u prošlom ratu.

Odnos samog Zagreba prema krajevima istočne Slavonije, Baranje, Zapadne Srema, uvelike odnos maćehe prema pastorčadi. Naime, ti dijelovi teritorije vode se kao dijelovi Hrvatske, ali u stvarnosti niti ih hrvatska politika takvima doživljava, a niti ti krajevi od Zagreba mogu očekivati bilo kakvu pomoć.

Upravo iz razloga koji se svodi na nacionalističko-populističku retoriku, datu u primjeru Penave i njegova mentora iz središnjice HDZ-a. 

Nasuprot Vukovara, leži prostrana Vojvodina, na tako ravna, ali uvelike najplodniji dio Europe, prema se pak Srbija ponaša isto kao i Hrvatska prema svojim rubnim krajevima.

Oduzela je funkcionalnu autonomiju propisanu ustavom iz 1974.g. i donjela odluke kako će Beograd bolje znati upravljati najvažnijim resursima te stare Pokrajine, nastale još u Hasburškom carstvu.

Sve to pokriva srpski populistički pokret pod nazivom Srpska Napredna Stranka, aktualna Predsjednik a Republike Srbije Aleksandra Vučića. Koji je kroz pokret provukao sve oblike fašističkog klientelizma i nacionalne homogenizacije, nauštrb razvoja i različitosti.

Uvodeći praksu da se zapošljavati mogu samo oni koji su članovi tog pokreta, a da nakon zapošljavanja moraju plaćati trećinu prihoda pokretu, prekršio je sve odredbe udruge EP stranka kojima je član.

Uz to sve zajednice koje se ne slažu sa sadašnjom politikom u Beogradu trpe sankcije, koje se ogledaju kroz izbacivanje iz svih planova razvoja i na kraju do instrumentaliziranog terora ulice, koji Vučić kontrolira, kako bi proveo svoju verziju povijesne revizije.

Batinjanja nema, ali je prisutnotst tajne policiji, kao i pritisak na zaposlene u medijima čini situaciju nenormalnom za bilo koji ekonomski razvoj, uglavnom baziran na obespravljnim i slabo plaćenim radnicima.

Najnovija predstava sa uvozom oružija iz Rusije u stvari je pokazivanje mišića tzv. secesionističkim dijelovima unutar Srbije, a radi se kako o Vojvodine, tako o Sandžaku, te o Preševskoj dolini, ali i Kosovu.

Kako bi se stalo tom organiziranom ludilu, EU treba slijediti primjer Turske, mada to zvući suludo. Ali upravo Tursko prisezanje na prava Muslimana Bošnjaka u Sandžaku, smanjilo je tamošnje tenzije i povećalo osjećaj sigurnosti. 

EU bi uz Rusiju, trebala pritisnuti na Vojvodinu, i uvijetovati povratom njene državnosti, ulaskom Srbije u svoje redove. 

To je uvijet i da se Dodik u BiH spusti na zemlju, ali i da se smanje tamošnje ambicije nacionalističkih elita.

redarmy @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, rujan 18, 2017
Kada je Prvi Hrvatski Predsjednik poviknuo na kraju 1995. godine da Srba više nema na njihovim ognjištima i da je stoljetni hrvatski problem zauvjek riješen, nije si mogao ni pomisliti da nakon njegovih vjetrova kojima je dodatno zagadio i onako zagađen prostor kojeg je pokušao podijeliti sa notornim Slobodanom, taj prostor biti prazan i napušten od države koja se toliko trudila da ga prikaže kao okupirano područije. Uvjeravajuči sebe i druge, kako je reintergracija nužna kako bi se ti krajevi razvijali ravnomjerno sa ostatkom zemlje.

Danas dvadesetdvije godine nakon toga, taj prostor se širi. 

U operaciji koja se odvija od kraja ljeta, pod nazivom "Isperimo sranje", vođeni oblaci ispuštaju ogromne količine vode, natapajući i plaveći prostor sa kojega je početa ona čuvena opracija "Oluja".

Sada, svima je jasno kako se ta operacija provela, tko ju je proveo i koliko je tada, kao i danas HV sposobna za provođenje bilo kakvih ratnih operacija.

Jasno je kako nema ni volje ni znanja među pripadnicima HV-a da obavljaju zadatke koje je pred njih stavio njihov veliki saveznik.

O čemu se ovdje govori, može se čuti i vidjeti u Afganistanu, gdje vjerni domobrani čuvaju svoje dupe, a za ostale kako im bilo. Pa ih se zbog toga zaobilazi u bilo kakvim ozbiljnijim akcijama.

Pa kada se dogodi sve ono o čemu smo pisali od ovog ljeta, a nakon što je i tamošnja tajna služba pokušala opravdati sve ono što se izdogađalo u Hrvatskoj, nije se ništa moglo nego izvesti kontraudar i vratiti stanje na ono iz 1994, pa i prije. 

Natapanjem rubnih područja uz tzv. Krajinu, nastoji se rashladiti sve one usijane glave u Hrvata. Kao i onih koji bi u Srba htjeli imati više nego mogu.

Uglavnom, svima je jasno da Hrvatska nije uspjela država. Ulaganje u nekadašnje krajeve tzv.Krajine su minimalne ili potpuno izostaju. A u prostorima koji su bili pod trajnom upravom iz Zagreba stanje se pogoršalo do te mjere da ne postoji ispravna infrastruktura. Ni kao servis za građane,ali ni kao sustav obrane tih građana.

Ono u čemu su u Zagrebu jako dobri, jeste otvorena suradnja sa ISiS-om, kojemu je u proteklih nekoliko godina na razne načine dostavljeno preko desetak milijuna dolara u naouržaju i medicinskoj opremi.

Dok tamošnji ministar zdravstva pokušava novim porezima pokriti rupu koja je time nastala.

Zato je bilo nužno da se ta zemlja vrati civilizaciji na jedan od biblijskih načina, velikim potopom.

Ali i da se pokaže službenom Zagrebu kako i koliko se zna o svim njegovim kriminalnim postupcima od strane službenih vlasti prema onom dijelu stanovništva koje  ne dijeli mišljenje većine, ali i koje pripada nekoj od manjina.

EU u ovom neće pomagati Zagrebu, iz razloga što je razvidno kako su odnosi službenih organa Hrvatske i dobrog dijela stanovništva prema stavovima te asocijacije, neiskreni i čak neprijateljski.

Operacijom "Isperimo sranje", revidirat će se sve ono što je aneksom Erudutskog sporazuma zaključeno kod završetka rata u Hrvatskoj. U prvom redu uvođenjem zamrznutih elemenata Z-4.

Ipak se tu radi o glovalnom zatopljenu. 

redarmy @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
85882
Index.hr
Nema zapisa.